- Odgovor Hrvatske na korona krizu je izuzetno loš. Hrvatska tu nema apsolutno nikakvu strategiju. Vlada se ponaša kao noj, koji gura glavu u pijesak, dok odluke donosi Stožer. I to kakve, ukazuje Peđa Grbin, predsjednik SDP-a s kojim smo razgovarali prilikom nedavnog boravka u Varaždinu.
-U vrijeme kada imamo broj zaraženih u odnosu na broj stanovnika veći nego u gotovo svakoj drugoj zemlji EU, donosimo mjere koje su blaže nego igdje drugdje. To će dovesti do naglog porasta broja oboljelih i kriza će upravljati nama, umjesto mi njome. Već sada pripremamo sportske dvorane, a zdravstveni radnici ukazuje na slom sustava. To je katastrofa! Iako svi želimo izbjeći potpuno zatvaranje, ono će biti neminovno ako se ne uvedu strože i jasne mjere i odluke, a ne preporuke Stožera, kao do sada.
Bliži ste tu Čačiću nego Milanoviću?
Čvrsto vjerujem da nam je nužna strategija upravljanja ovom krizom u kojoj će postojati jasni i mjerljivi pokazatelji na temelju kojih će se donositi odluke, a građani i poduzetnici će unaprijed znati što se može očekivati i onda se na temelju toga pripremiti. Jesam li zato bliži Čačiću ili kome god, manje je bitno.
Toga nema?
Nema, sjetite se proljeća. Otvaramo frizerske salone, teretane i dr. Nitko nije rekao zašto i hoće li se zatvoriti ako će broj oboljelih nakon toga rasti. Tako je i sada. Uveli smo malo strože mjere, a nismo definirali što ako dođe do pada ili rasta broja oboljelih. Nema nikakvog plana i strategije, već stihija. Ne želim zatvaranje svega jer to nije dobro za psihu ljudi i gospodarstvo, ali ako se borbe s koronom ozbiljnije ne primimo imat ćemo lockdown kojeg nismo sami izabrali, već ćemo na njega biti prisiljeni. Doduše, poznavajući HDZ, možda će se iz političkih razloga drukčije zvati, ali će svima biti jasno što je.
Kritični ste prema HDZ-u, ali u javnosti on ima više podrške nego SDP, sudeći prema javnom mnijenju. Zašto?
- Lijeve stranke u svijetu, uključujući i SDP, izgubile su iz fokusa stvarne probleme građana, poput nezaposlenost i rad na rješenjima za te probleme, a upravo se na to moramo usredotočiti. U Hrvatskoj je jedan od najvećih problema to što smo postali društvo nejednakosti. Imamo regionalne nejednakosti, svakome tko putuje po našoj zemlji je potpuno jasno da život u nekim dijelovima Slavonije i nekim dijelovima Istre ni izbliza nije isti, odnosno da šanse ljudi u tim sredinama nisu ni izdaleka iste. Istovremeno, imamo i sve veće razlike među građanima u istim sredinama, počevši o manjih mjesta pa do Dubrovnika, Varaždina i Zagreba i to razlike koje nisu posljedica rada, znanja i zalaganja, već nefunkcioniranja institucija društva. Upravo su te razlike ishodište društvene krize, koje je posljedica i nedavna pucnjava na Markovom trgu. A time se naša politika ne bavi. Dapače, HDZ svojom novom poreznom reformom namjerava dodatno porezno rasteretiti najbogatije i time potencirati ekonomske razlike u društvu, koje onda vode do daljnjih nejednakosti i potenciraju podjele i probleme. Borba protiv takve društvene nejednakosti mora biti primarni interes lijeve stranke, ako želi vratiti povjerenje građana i zato će biti i u fokusu djelovanja SDP-a.
U nas se rad oporezuje po višoj stopi nego dobit pa mnogi isplaćuju minimalac ili malo više od njega kako bi imali što veću zaradu, a od poreza na imovinu ni traga. Tako ispada da, primjerice, novinari kroz poreze daju više u državni proračun nego pojedini odvjetnici, iako su prvi sretni kada godinu pozitivno završe, dok drugi imaju višemilijunsku dobit. Je li to u redu, iako je po zakonu?
Kao što sam i rekao: takve su nejednakosti ono sa čime se SDP mora uhvatit u koštac, nastojati ih spriječiti, a tamo gdje postoje ispravljati ih kako bi svi u Hrvatskoj imali iste ili barem približno iste šanse, bez obzira gdje smo rođeni, tko su nam roditelji i u kakvim smo uvjetima odrastali. Cilj nam je stvoriti društvo koje svima pruža mogućnost za uspjeh, napredak.
I mnoge slične socijaldemokratske stranke u Europi, kao što ste rekli na početku, izgubile su niz vodilju, a onda i vlast. Zašto? Zašto je druga strana bila uspješnija?
Mnoge lijeve stranke su polegle lažnoj tezi da nakon pada Berlinskog zida, prije svega u ekonomiji, postoji samo jedan ispravan put kojim države mogu ići. To uopće nije točno, dapače. Upravo danas, u vrijeme velike ekonomske krize, koja generira nejednakosti, pred svakim tko se bavi politikom postavlja se ozbiljna dvojba: hoće li biti zadovoljan samo brojčanim rastom, primjerice, BDP-a ili će se baviti razvojem društva u cjelini. Hoće li se prikloniti onima, kojima je potpuno svejedno je li rast ostvaren zato što je 1 ili 2 posto najbogatijih u društvu ostvarilo veću zaradu na dividendi ili zato što je pomak ostvaren u korist svih, odnosno zašto što je osigurano jednako dostupno i kvalitetno zdravstvo, školstvo i socijalna skrb za sve, a ne samo za neke. Kada će se lijeve stranke doista početi baviti takvim problemima, kao što se radi u Španjolskoj i Portugalu, onda će biti pobjedničke i neće upasti u zamku trećeg puta, kao što se dogodilo u V. Britaniji i Njemačkoj, gdje ekonomska politika socijaldemokrata na prijelazu iz 90-ih u 2000-te ni po čemu nije odudarala od liberalnih i stranaka desnog centra pa su se građani s pravom pitali zašto bi za njih glasovali.
Izvor nejednakosti, osim loših propisa, često je i kršenje zakona, odnosno kriminal, posebice korupcija, tako da se uz ekonomske razloge i izostanak pravde navodi kao uzrok iseljavanja. Misli li i tu SDP što poduzeti?
Tu se vidi jedna od suštinskih razlika između SDP-a i HDZ-a. HDZ kao jedini odgovor na kriminal i korupciju vidi pojačano djelovanje represivnog aparata, iako ni tu nisu iskreni, jer po pitanju učinkovitijeg rad DORH-a i sudova ne rade ništa, samo o tome govore. Naravno, mogu su načelno složiti da procese treba završavati brže i slično, ali represija, kada je korupcija u pitanju, dolazi na kraju. Represijom se odgovara na posljedice, a ne bavimo se onime što otvara vrata korupciji. SDP, kada govori o korupciji, razmišlja o uzrocima korupcije i kako na njih utjecati, kako već kroz obrazovni sustav naučiti ljude o društvenim vrijednostima i štetnosti korupcije. SDP se zato dugi niz godina zalaže za uvođenje građanskog odgoja u škole, ali i osnaživanje mehanizma prava na pristup informacija, kao jednog od najjačih mehanizama sprječavanja korupcije, jače borbe protiv sukoba interesa i tako dalje. Evo i danas, na tragu toga, SDP predlaže da se Zakonom o sprječavanju sukoba interesa obuhvati i čelnik fonda za obnovu Zagreba i drugih područja stradalih u potresu, jer nam je potpuno neprihvatljivo da nad osobom koja će upravljati trošenjem milijardi kuna naših građana neće biti kontrole i nadzora.
Kako ubrzati postupke, bez utjecaja na kvalitetu?
Niz je mogućnosti, počevši od veće primjerne modernih tehnoloških rješenja, recimo za snimanje rasprava i bržu dostavu. Kod ovrha, dovoljno je otići u Sloveniju i vidjeti kako radi e-ovrha, koja ne dopušta muljanja i prekomjerne troškove. Međutim, sudske odluke se ne trebaju samo brže donositi, nego biti kvalitetne i javno dostupne.
I nepravomoćne?
Sve, izuzev dijelovi obrazloženja, koji mogu biti izuzeti ako se radi o, primjerice, obiteljskim odnosima i sl. SDP čvrsto stoji iza toga jer samo javna objava presuda može smanjiti odluke, koje bi se njezini potpisnici trebali sramiti. Da su se, primjerice, javno objavljivale odluke sutkinje Domić, brzo bi se otkrilo što se događa i tome stalo na kraj. Javna objava presuda, primjena tehnoloških rješenja i dobre prakse drugih samo je dio onog što može unaprijediti domaće pravosuđe. Za to, međutim, nema volje.
Zbog uskraćivanja nepravomoćnih presuda podnijeta je i ustavna tužba, a u Saboru se lome koplja oko povjerenstva.
To je žalosno. U Njemačkoj parlament osniva istražno povjerenstvo u slučaju kada su visokopozicionirani osumnjičeni za kriminal i vladajući s time nemaju problem. U Hrvatskoj nam cure informacije pa osumnjičeni baca mobitel u rijeku prije uhićenja, ali vladajući ne žele povjerenstvo koje bi otkrilo istinu, utvrdilo zašto se to događa i kako to spriječiti. Razlika između odnosa prema korupciji i kriminalu u Hrvatskoj i Njemačkoj vidljiva je iz aviona, a cilj SDP-a je smanjiti ju, jer nas je ovoga što se događa u Hrvatskoj, bez obzira što je za to odgovoran HDZ, naprosto sram.
Često se govori da se sve može riješiti na saborskim odborima, ali ima primjera koji ukazuju da nije tako. Primjerice, krađa oružja iz skladišta varaždinske policije bila je na odborima, ali nejasno je zašto se USKOK ne bavi tim slučajem u kojem nema osumnjičenika ni nakon pet godina…
Saborska radna tijela razmatraju prijedloge zakona i drugih akata, a istražna povjerenstva ispituju konkretne slučajeve i imaju ovlasti koje nemaju radna tijela, kao što je obveza odazivanja pozivu na saslušanje. Već u tome je bitna razlika. HDZ, međutim, iako nema nikakve argumente, nalazi raznorazna opravdanja protiv istražnog povjerenstva samo zato jer ne želi da se istina razotkrije i da se korupcija iskorijeni.
S time se zacijelo ne bi složio predsjednik varaždinskog HDZ-a Damir Habijan, govori kako i EK vidi napredak Hrvatske u suzbijanju korupcije…
-Kolega Habijan i ja očigledno nismo čitali isti dokument.
Ne bi li trebalo još nešto razmotriti, primjerice, (ne)mogućnost da se na izbore izlazi s optužnicama pa i presudama?
Žao mi je da optuženi ili čak nepravomoćno osuđeni od građana dobivaju podršku, tim više što je to često povezano s njihovim obnašanjem dužnosti.
Zašto se to događa? Znači li to da ne bi trebalo ograničavati mogućnost kandidiranja optuženih?
Nažalost, dobri ljudi biraju loše jer imamo opću društvenu krizu, koja je prije svega kriza morala. Nenormalno postaje normalno, gubi se granica jer institucije svoj posao ne rade ili rade sporo, uslijed čega se gubi povjerenje u njih. S obzirom na to postaje aktualno i vaše pitanje, na koje je moj odgovor potvrdan, iako se bojim da Ustavni sud takvo što ne bi podržao.
Prvi su nam lokalni izbori. Što će SDP ponuditi?
Kada govorimo o lokalnim izborima, naravno da politika je svaka sredina specifična pa ne možemo govoriti o istim prioritetima za Pulu ili Varaždin. Održao sam sastanak sa svojim stranačkim kolegama iz Varaždinske županije i izuzetno sam zadovoljan onime što sam čuo od njih, kao i pripremama koje su do sada poduzeli da odgovore na probleme građana u svom kraju. No, iako problemi gradova i općina nisu isti, SDP će ipak za lokalne izbore ponuditi osnovnu platformu koja će govoriti o tome kako će se upravljati općinama i gradovima. E to mora biti isto u čitavoj Hrvatskoj! A tu je na prvom mjestu transparentnost i odgovorno upravljanje javnim sredstvima. S time Hrvatska ima ogroman problem, što pokazuje niz primjera na lokalnoj razini, ali i na državnoj, kao što je afera JANAF. Mi u SDP-u ćemo tražiti da se promijene mnogi procesi koji su daleko od očiju javnosti, i kao takvi podloga za korupciju. Za to ne treba novac, već volja jer, primjerice, već imamo sustav e dražbi, ali one se ne provode u mjeri kojoj bi trebalo. Takvi sustavi su danas iznimke, a trebaju postati pravilo kako bi građani za svoj novac dobili pravu vrijednost, a ne da se kroz javnu nabavu bogate pojedinci povezani s moćnicima.
