SAD je (opet) pokrenuo ratni sukob, i to novim napadom na Iran izvedenim skupa s Izraelom, koji će utjecati i na zemlje EU, posebice ukoliko potraje. To, međutim, nikako ne znači da bi se one trebale svojim vojnim snagama uključiti u našto što od početka nema jasan cilj, a ono što se sada čuje i vidi nije uopće dobro. Dapače.
Zračnim napadima Izraela i SAD-a na Iran prethodili su pregovori o ograničavanju iranskog nuklearnog programa, ali zapravo je cilj promjena režima. To je jasno po mjestima udara i posebno žrtvama jer je već prvog dana ubijeno više istaknutih osoba u iranskoj vojnoj i vjerskoj vlasti na čelu s Alijem Hameneijem. To je potaknulo odmazdu Irana, čiji projektili padaju po Izraelu i obližnjim zemalja u kojima postoje američke vojne baze.
No, ni druga strana ne bira sredstva, mjesta udara i riječi. Štoviše, američki predsjednik Donald Trump poziv Irancima na svrgavanje diktatorskog i terorističkog režima, a pripadnike iranske vojske da „polože oružje i dobiju potpuni imunitet ili se suoče sa sigurnom smrću“.
Međutim, dio analitičara smatra da razaranja diljem Irana i stradavanja, posebice ubojstvo čelnika najviše političke i vjerske vlasti u Iranu, kao i niza drugih dužnosnika, neće dovesti do promjene režima, ukoliko izostane kopnena intervencija. Štoviše, kako dodaju, zračni napadi moglo bi samo ojačati režim načet nedavnim, nasilno ugušenim prosjedimo, a tome u prilog navode prosvjede Iranaca nakon Hameneijeve smrti te širenje uvjerenja da samo nuklearno obručje može jamčiti mir Iranu, kao što čini Sjevernoj Koreji za čijeg je vođu Trump rekao “Kim Jong Un is a smart guy“.
Unatoč sumnjama i mogućnost promjene iranskog režima samo zračnim napadima, SAD poručuje da se „borbene operacije nastavljaju punom snagom i nastavit će se sve dok se ne postignu svi ciljevi." Međutim, puno vremena za to baš nema jer zbog sukoba stradavaju okolne zemlje i njegovo gospodarstvo, kao energetika, turizam i zračni prijevoz pa američki predsjednik već govori da će napadi trajati četiri tjedna ili manje.
No, i dan rata je previše, a kamoli mjesec dana. Stoga se EU treba držati što dalje od novog ratnog sukoba koji njezine članice nisu potaknule niti imaju bilo kakav ozbiljan utjecaj na njega. To tim više što američki čelnici već neko vrijeme jasno poručuju da ‘Europa mora preuzeti ‘lavovski dio‘ tereta u vezi s Ukrajinom“ i da u SAD-u „ne misle da bismo ga mi trebali nositi“. Ako je tako, zašto bi onda Europa trebala nositi teret i ovog rata na Bliskom istoku, kao što je već nosila i tu i u Afganistanu?
