- Covid-19 pandemija kao globalna javnozdravstvena kriza će zasigurno ostaviti traga na mentalnom zdravlju djece nakon što se ponovno otvore dječji vrtići i škole – kaže mr. Irena Stipešević Rakamarić, dr. med. spec. javnog zdravstva, zamjenica ravnatelja i voditeljica Djelatnosti za promicanje zdravlja i javnozdravstvenu medicinu Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije.
Hoće li to uzrokovati dugoročne negativne efekte na psihosocijalno zdravlje u vidu nekakve generacijske traume, sugovornica ističe da u ovom času nije poznato.
Prednost današnjice - brojni javni servisi
- Djeca koja su povijesno preživjela neke analogno slične događaje kao što su rat, prirodne katastrofe, teroristički napadi i ekonomska kriza, razvijala su u neposrednom post-kriznom periodu veće stope post-traumatskog stresnog poremećaja i drugih mentalnih poteškoća, ali su se dugoročno oporavila i stope mentalnih poteškoća su se vraćale na one u „mirnodopskim“ uvjetima – objašnjava i dodaje da je dobro što su u današnje vrijeme ipak djeci i roditeljima dostupni brojni javni servisi i psihološka podrška, koja nije izostala niti sada u vrijeme epidemije.
- Iako su brojne zdravstvene službe sada manje dostupne za ne-hitne situacije, ipak su otvorene mogućnosti, linije telefonske i virtualne psihološke pomoći, koju možete dobiti i lokalno na području naše županije. Upravo radi pretpostavke da će osobe s mentalnim poteškoćama razviti negativni adaptacijski odgovor na ovu krizu te doživjeti pogoršanje svojih simptoma, Odjel za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti je nastavio s ambulantnim radom, sve dane u tjednu ujutro te ponedjeljkom, srijedom i četvrtkom i poslijepodne. Pacijente primamo uz prethodnu najavu telefonom nakon što se isključi rizik od Covid-19 infekcije te ih primamo u većem vremenskom razmaku kako ne bi došlo do okupljanja u prostorijama odjela ili u njegovoj blizini, uz sve higijenske mjere, dezinfekciju i nošenje zaštitne opreme. Također, nastavljen je i rad Ambulante za dječju i adolescentnu psihijatriju srijedom poslijepodne. Narudžbe i pozivi su mogući na broj 320 – 969 – objašanjava sugovornica.
Određena razina prolongiranog stresa
Kako kaže, djeca su općenito vrlo otporna na traumu i većina se može dobro oporaviti nakon nje uz adekvatnu pomoć. Covid-19 epidemija i s njom prateća socijalna izolacija i prilagodba na drugačiji nastavni proces zasigurno uzrokuje i djeci i roditeljima određenu razinu prolongiranog stresa. Sigurno je i to da će se manje otporna djeca koja su inače u većem riziku od mentalnih poteškoća lošije nositi s tom situacijom nego ona manje rizična. Nadalje, moguće disfunkcionalnosti unutar obitelji koje su najčešći uzrok mentalnim poteškoćama kod djece, uz vršnjačko nasilje, sada, u karanteni mogu doći više do izražaja i imati dublji učinak na mentalno zdravlje nego onda kada djeca imaju brojne distrakcije i redovno pohađaju školu koja svojim okruženjem predstavlja i određeni korektiv, amortizirajući nepovoljne čimbenike iz obiteljskog okruženja.
Osjećaj usamljenosti snažno korelira s rizikom od razvoja depresije, kao i nedostatak kretanja i fizičke aktivnosti, što su oboje okolnosti povezane s karantenom. Također, način na koji se roditelji nose sa stresom i kako upravljaju svojom tjeskobom i strahovima vezano uz ovu epidemiju, djeca pažljivo promatraju i uče po modelu. Djeca više ili manje jasno iščitavaju, ovisno naravno o dobi, tjeskobnost koja proizlazi iz pretjerane zabrinutosti npr. majke koja kuha i skladišti hranu, pretjerane kupovine i skladištenja higijenskih zaliha, neprestanog praćenja novih vijesti, zabrinutih razgovora roditelja o ekonomskoj budućnosti.
- Prate naš verbalni i neverbalni izričaj i kvalitetu odnosa između roditelja. Općenito djecu, bez obzira na dob, treba stalno podsjećati na svrhu i privremenost svih uvedenih mjera. Usredotočenost na to da svojim ponašanjem spašavamo živote drugih i pojašnjavanje kako se to postiže pridržavanjem nepopularnih uputa i mjera, daje djeci motivaciju za ustrajnost i osjećaj kontrole nad situacijom. U komunikaciji uvijek treba pretpostaviti da dijete može razumjeti više, jer je to bolje nego mu uskratiti objašnjenja pod izlikom da je ono „malo“ i „ne razumije“. Nepoznate pojmove treba objasniti koliko god detaljno vidite da dijete može razumjeti. Dobro je pitati „kako si razumio/la ovu moju priču?“ Dijete treba stalno poticati da izrazi svoje osjećaje i eventualnu zabrinutost, čak i kada se čini mirno, budući da su djeca sklona potisnuti svoje emocije što onda prolongira efekt traume - savjetuje.
Fokus na budućnosti
Navodi da struktura vremena i aktivnosti kroz dan puno znače. I odrasli, a osobito djeca imaju tendenciju da se opuste i lošije upravljaju svojim vremenom u ovim okolnostima. Savjetuje da fokus treba usmjeriti na budućnost.
- Ako djeca vide da roditelji zauzimaju pro-aktivan stav i razvijaju ideje za budući posao, oni će to ponašanje preslikati na svoj odnos prema krizi i odnos prema školskim obvezama. Za očekivati je da će ova pandemija, budući praćena sada već potpuno izvjesnom ekonomskom krizom neizvjesnih razmjera, utjecati na mnogo veći broj ljudi nego bilo koja prirodna katastrofa ili socijalni nemiri koji, obično lokalizirani, uvijek zahvaćaju neko ograničeno područje. Pandemija je globalna. Ekonomska kriza će sigurno dovesti do narušavanja socioekonomskog statusa koji je jedna od moćnih društvenih odrednica zdravlja - kaže.
Dodaje da je za očekivati veće društveno raslojavanje te veći postotak apsolutnog siromaštva te ne bismo smjeli dopustiti da kriza utječe i na obrazovni status djece koji je također važna društvena odrednica zdravlja. Treba olakšati djeci da postignu istu razinu obrazovanja, što znači isti školski uspjeh i upis u onu školu ili fakultet koji bi upisali da krize nije bilo.
- Tek tada možemo reći da je prilagodba nastavnog procesa bila dobro izvedena. Treba osnažiti servise koji pripremaju učenike za maturu i upis na studije kako bi se planovi ovih „prijelaznih“ generacija u potpunosti realizirali. Što se tiče male djece, treba ih poučiti o izvanrednim okolnostima kroz poučnu priču. Sada već ima dostupnih slikovnica i drugih djeci primjerenih sadržaja o korona virusu, a roditelji mogu jednostavno izmisliti svoju priču, ali koja uvijek mora ponuditi rješenje. Razumijevanje situacije kroz poučnu priču djeci daje osjećaj sigurnosti i kontrole. Treba ih također podsjećati na njihove prijatelje u vrtiću, ako ga inače pohađaju, i druge bliske osobe koje djeca trenutno ne susreću zbog izolacije, uspostaviti kontakt telefonom ili videopozivom, uz podsjećanje da je ovo stanje privremeno. Slobodno vrijeme unutar obitelji treba strukturirati kvalitetnom i angažiranom igrom, učenjem novih vještina i kreativnim aktivnostima. Dobro je iskoristiti ovu priliku za uključivanje djece u pripremu obroka i usputno poučavanje zdravim navikama, bez obzira na dob djeteta - savjetuje.
Reakcija različitim regresivnim ponašanjima
Navodi kako valja imati na umu, da na tjeskobu roditelja, djeca mogu reagirati različitim regresivnim ponašanjima i jačim intenzitetom razvojnih strahova, nemirnije spavati, više se bojati mraka, čudovišta i sl.
- Stoga vrijeme krize, prema mom osobnom mišljenju, nije najbolje vrijeme za inzistiranje na separaciji pod svaku cijenu. Karantena može također imati vrlo loš učinak na mlade s razvijenim poremećajima prehrane, kao i na djecu s ADHD-om pa bi roditelji te djece/tinejdžera trebali osobito obratiti pozornost na eventualne simptome pogoršanja. U vremenu COVID-19 krize, fokus svih aktivnosti zdravstvenog sustava je na prevenciji i liječenju tog stanja, dok mnoge druge preventivne aktivnosti padaju u drugi plan. Do sada smo vidjeli da je u svakoj ekonomskoj krizi došlo do „rezanja“ financija upravo za preventivne aktivnosti u zdravstvu. Kako će se te izmijenjene okolnosti odraziti na epidemiologiju kroničnih nezaraznih bolesti, u koje pripadaju i mentalni poremećaji, uključujući i mentalne poremećaje djece i mladih ostaje pitanje na koje ćemo dobiti odgovor u narednim godinama – zaključuje Stipešević Rakamarić.
