Mjere djeluju i uopće ne razumijem zašto ove propusnice, koje su tako stihijski i relativno nepravedno prema dijelu građana uvedene, nemamo nikakve podatke zašto se uvode. Recite mi vi kao novinar, rekao je Ivan Đikić, gostujući kod Zorana Šprajca u RTL Direktu emitiranom sinoć, neposredno uoči stupanja na snagu zabrane kretanja između županija, za koji sve veći dio javnosti smatra nepotrebnom pa i glupom mjerom, što je sada stav čak i onih znanstvenika, koji su 6. prosinca javno tražili strože epidemiološke mjere. No, sada to smatraju nepotrebnim.
-Mjere koje imamo sada djeluju. Ono što gledate danas i o čemu govorite, propusnicama i sprečavanja prolaska građana iz jedne županije u drugu, to su klasične mjere potpunog lockdowna, to smo već imali. Vlada je to pokušavala izbjeći, a sada to uvodi, kad meni nije apsolutno jasno zašto, ne vidim nijedan znanstveni razlog da se te mjere uvode večeras, kada imamo tako značajan pad novozaraženih. O tome možemo govoriti, kada se mjere uvode i na temelju kojih brojeva, ustvrdio je Đikić.
Ovaj hrvatski znanstvenik, koji radi u Njemačkoj, nije htio komentirati stav drugog znanstvenika, Gordana Lauca, člana Znanstvenog savjeta Vlade, koji tvrdi da osjetan pad broja zaraženih nije u Hrvatskoj posljedica zabrane rada pojedinih djelatnosti, koja je uvedena 28. studenog, budući da je od tada prošlo premalo vremena jer su brojevi počeli padati već nakon dva tjedna.
- Da, mjere doista djeluju! Ali, među njima nisu one o zatvaranjima i zabranama putovanja, naglasio je jučer Lauc na svom FB profilu.
Kako je pojasnio, od početka podržava politiku kontrole ovog sustavnim mjerama za ograničavanje njegovog širenja, ali da se to postigne razumnim mjerama za koje su ozbiljna istraživanja pokazala da su učinkovite, a da nisu jako štetne po društvo: zabrana velikih okupljanja, ograničavanje manjih okupljanja te edukacija o važnosti osobne odgovornosti.
- Snažno se protivim svim ostalim mjerama kao što su zabrane rada restoranima, kafićima, teretanama, bazenima i sl. koje poštuju prethodno definirana epidemiološka ograničenja, zatvaranje škola (sigurno osnovnih, srednjih ovisno o epidemiološkoj situaciji), zabrane putovanja, zabrane rada trgovina ili bilo kojeg drugog poslovnog subjekta koji poštuje ograničenja, zabrane napuštanja domova i zatvaranje javnog prijevoza - naglašava Lauc te ukazuje da su istraživanja pokazala da potonje mjere imaju vrlo mali učinak na širenje virusa.
Posebno je izdvojio primjer mjere ograničavanja putovanja, koja stupa danas na snagu u Hrvatskoj, a koja, kako je naveo, ima prosječni učinak od oko tri posto. Isto tako besmislenim smatra set mjera zatvaranja od 29. studenog, koji bi morali brzo ukinuti. Uz to daje i objašnjenje kako to da Njemačka, koja ima od sredine listopada strože mjere nego Hrvatska (sada su na indeksu 82,47 a Hrvatska na 41,67), ima snažni rast.
-Uskoro će nas prestići i po broju slučajeva i po broju preminulih na milijun stanovnika, a mi imamo snažni pad? Priča je vrlo jednostavna. U Hrvatskoj je do sada COVID-19 preboljelo sigurno preko milijun, a možda i milijun i pol ljudi. Velika većina od njih s razmjerno blagim posljedicama. Svi oni su sada otporni i usporavaju širenje virusa, mišljenja je Lauc.
Iako to neki uporno žele prikazati, Lauc nije usamljen u svojim stavovima i promišljanjima. Slična razmišljanja ima i Velimir Šonje, koji objašnjava zašto zatvaranje malo ili nikako ne usporava širenje virusa, ali se u isto vrijeme na bokovima otvara prostor za nove vrste gubitaka koje lockdown izaziva; ne radi se samo o ekonomskim, već i o psihološkim i socijalnim gubicima, od kojih neki također mogu rezultirati kraćim trajanjem ljudskih života.
-Nameće se zaključak da je zabrana kretanja između županija još jedna u lancu mjera koja potvrđuje da se vlasti mjerama služe kao maljem. Uglavnom ne čine to zbog toga što žele da bude tako, nego zato što ne znaju drugačije. Jasno, slično rade i Nijemci, pa bi Hrvatima valjda to trebao biti krunski argument za oponašanje („tko će znati, ako neće Švabo“). Da se u Njemačkoj nije dogodilo to što se dogodilo (eskalacija epidemije dugo nakon što su nove radikalne mjere uvedene), zagovornici Tvrdnje 1 bili bi još agresivniji u traženju totalnog zatvaranja (kineski pristup). Međutim, problem je očito toliko težak da poput jegulje migolji među prstima kreatora politike. Otežali malj državne moći lako klizne iz stiska oznojene, nesigurne ruke politike (čak i kada ju podržava mudra znanstvenička ruka), navodi Šonje na portalu
