Pitanje plaćanja troškova sportskih dvorana aktualiziralo se uoči početka Europskog rukometnog prvenstva najavom tvrtke Ingra koja je gradila zagrebačku Arenu da će, zbog neriješenih računa s Gradom Zagrebom i Vladom RH, zatvoriti vrata dvorane. Gostujući u emisiji "Otvoreno" na HRT-u, varaždinski gradonačenik Ivan Čehok rekao je da u Varaždinu nema takvih poteškoća vezanih uz Arenu koja je izgrađena za potrebe Svjetskog rukometnog prvenstva 2009.
- S obzirom da smo mi ugovorili financijski aranžman u kojem se računa kretanje Euribora, izračunali smo također i komercijalizaciju, nama se u odnosu na ona inicijalno ugovorena sredstva od oko 38,5 milijuna kuna godišnje, od čega je polovica Grad, a polovica država, to spušta na nekih 32 milijuna kuna godišnje. Tako zapravo godišnje štedimo oko milijun eura, jer smo sklopili takav ugovor. Mi smo, stoga, zadovoljni takvim financijskim aranžmanom. Tada smo mi imali stranu, njemačku banku koja je to pratila i ona je ugovorila kretanje tih svih bankovnih marži na europskom tržištu i time smo zadovoljni. Ovo je jedno klasično, "bilateralno" pitanje dvije ugovorne strane i mislim da su ljudi dovoljno zreli, odgovorni i sposobni da to razriješe - rekao je Čehok.
- Nismo imali prevelikih poteškoća s našim ugovornim partnerom, pri čemu uvijek može i bolje. Mi upravo sada razmišljamo o promjeni nekih stavaka ugovora, na što imamo pravo, s obzirom da je u ugovoru odmah i bilo navedeno da ako dođe do, primjerice, promjene kretanja stope poreza na dobit ili sličnih parametara. Razmišljamo o tome da smanjimo taj godišnji obrok javno-privatnoga partnerstva - najavio je Čehok.
Napomenuo je da se Gradu Varaždinu isplatila gradnja Arene.
- Varaždinu se to apsolutno isplatilo, zbog toga što smo mi odluku o gradnji dvorane donijeli prije nego što smo saznali da ćemo biti jedan od gradova domaćina. Da smo išli sami, sami bismo trebali i otplatiti dvoranu, ukupni trošak bi pao na građane Varaždina i gradski proračun, a ovako nam je država financirala polovicu investicije - rekao je Čehok, a prokomentirao je i sam model javno-privatnog partnerstva.
- Što se tiče javno-privatnog partnerstva, osobno nisam baš preveliki pristalica toga modela. On ima svojih prednosti, u zemlji gdje građevinske tvrtke znaju loše raditi, uzimaju kooperante, ne nadziru procese, ugrađuju materijale koji nisu u skladu s dokumentacijom i slično, i gdje nakon nekoliko godina shvatite da je kvaliteta izgradnje dosta loša i da imate više troškova u održavanju nego što ste prvotno planirali. JPP je u takvim državama dobro jer zapravo znači disperziju rizika, odnosno da, u varaždinskom slučaju, rizik 100 posto snosi privatni partner. Ako nešto nisu dobro ugradili, ako im primjerice "odu" slavine ili slično, onda je to njihova poteškoća i oni je moraju sanirati. Disperzija rizika je dobra u Hrvatskoj, osobito kad time opteretite privatnoga partnera, odnosno građevinsku tvrtku. Kad bi se, recimo, u Varaždinu dogodili neki navijački neredi i da se sve polupa, to sve snosi privatni partner. Međutim, JPP je dobro kad imate veliku mogućnost komercijalizacije. Ako je ona mala, kao recimo u školskim objektima, onda se baš i ne isplati - zaključio je Čehok.
