Još je ostalo malo vremena do Božića, a to znači i malo vremena do pronalaska savršenog božićnog drvca, koje će krasiti dom do blagdana Sveta tri kralja. Dok su kupci prije desetak godina mogli birati samo između obične i srebrne smreke, danas je izbor pravog drvca puno bogatiji. Odabiru li se radije jelke od domaćih proizvođača ili iz uvoza, odnosno kakva je zapravo njihova ponuda, provjerili smo kod obitelji Cikač iz Kućan Marofa, koja se prodajom božićnih drvca bavi od 2007. godine, kada su zasadili svoj prvi nasad jelki.
Za početak su zasadili stotinjak sadnica na nekoliko oranica koje su dulje vrijeme stajale neobrađene, budući da su odustali od poljoprivredne proizvodnje. Danas rasadnik broji do 10.000 jelki.
- U ponudi imamo nordijske jele, obične smreke, srebrne smreke, korejske jele i frazeri jele, koje su malo neuobičajene, ali u našem kraju, u zadnje vrijeme najviše se prodaju nordijske jele. One su poznate po širokim, mekanim iglicama koje ostaju na drvcu dugo poslije blagdana - kaže Davor Cikač, začetnik ovog obiteljskog posla.
On je prva generacija u obitelji Cikač, koja se bavi uzgojem božićnih drvaca, a u poslu mu pomažu i ostali članovi obitelji te poneki sezonski radnik, ovisno o godini.
- Nakon završetka Fakulteta elektrotehnike brzo sam našao posao u struci, ali to je značilo sate i sate provedene u uredu za računalom pa mi posao u rasadniku nakon naporna dana predstavlja jedan vid rehabilitacije - ukazuje Davor, objašnjavajući kako se našao u dodatnom poslu.
Kako naglašava, posao u rasadniku je cjelogodišnji, premda svi razmišljaju o jelama samo u prosincu. Budući da treba puno vremena, a i truda da se napravi jedno reprezentativno, skladno drvce, koje se prodaje kao prva klasa, potrebno ga je kroz godinu orezivati.
- Cilj je dobiti drvce koje je lijepo, skladno, bez praznina, gusto, a znaju nam se javiti i neke bolesti pa o rasadniku treba brinuti kroz cijelu godinu. Također, ne može se ostaviti drvce da raste kako želi, bez njege. Tko tako radi od 1.000 komada će mu možda 100 na nešto ličiti, a ostalo će biti škart, koji onda može prodati samo da ga se riješi - objašnjava sugovornik, dodajući da je nordijsku jelu najteže oblikovati.
Osim što je nordijsku jelu teško “obuzdati”, ona i najsporije raste. Njoj treba minimalno sedam godina kada se može vaditi u teglu i prodati kao niži bor.
O tome kakva je potražnja i koju su novinu uveli za svoje kupce, čitajte u novom broju Varaždinskih vijesti
