Od rata u Ukrajini, kojem se ne vidi kraj, a još manje pravedni, ne bježe samo ljudi, nego i kapital. I to vrlo veliki pa izaziva oprečne reakcije, od zadovoljstva političara do zabrinutosti lokalnog stanovništva i poduzetnika. Dobar primjer za to su reakcije nakon najave velikih ulaganja ukrajinskih poduzetnika u peradarsku industrije na području Slovačke i Hrvatske, koja su razmatrana i u Bruxellesu na sastanku krovne organizacije proizvođača mesne piletine u EU – AVEC (Association of Poultry Processors and Poultry Trade in the EU).
Kome (ne)smetaju mega ulaganja
Većinski udjel Perutnine Ptuj prije šest godina kupio je Mironivski Hliboproduct (MHP), drugi najveći europski proizvođač peradi, koji je u vlasništvu ukrajinskog poduzetnika Yurija Kosiuka. Time je postao vlasnik i čakovečke Perutnine Ptuj-Pipo, koja je kupila gotovo 100.000 kvadrata kod Ludbrega, između prigradskih naselja Apatija i Slokovec radi izgradnje fami na kojima bi se od 2027. godine trebalo proizvoditi 2,2 milijuna pilića. Farme gotovo istog kapaciteta se planiraju i u općini Legrad, kao i Komarnici, također pored Ludbrega. Tako bi se u Podravini godišnje moglo uzgojiti oko 6,5 milijuna pilića, ali to nije sve. U Banovini je najavljen još jedan takav veliki projekt. Ministarstvu graditeljstva je još 2023. godine predan zahtjev za lokacijsku dozvolu za prve tri peradarske farme na području Petrinje, Sunje i Martinske Vesi u sklopu kojih bi, zahvaljujući ulaganju od oko 500 milijuna eura, trebalo biti izgrađeno minimalno 100 peradarnika na 85 hektara kod Petrinje, zatim na oko 50 hektara u Sunji te na isto tolikoj površini u Martinskoj Vesi.
- Glavni razlog što smo se konačno odlučili za Hrvatsku – točnije, za Banovinu – bio je profesionalan i ambiciozan pristup hrvatske Vlade, posebno osobni doprinos hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. I, naravno, nismo mogli zanemariti činjenicu da je Hrvatska stala uz Ukrajinu i njezin narod kao veliki prijatelj tijekom ruske invazije. Uspjeh projekta te veličine uvelike se oslanja na dobar odnos između Vlade i poduzeća i vjerujemo da smo u Hrvatskoj pronašli savršeno mjesto”, izjavio je svojedobno Kosiuk.
I to nije sve. Velike farme na Banovini najavila je i Petrinja Chiken Comapany, tvrtka u vlasništvu Andriia Matiukhana, još jednog ukrajinskog milijardera, ali zahvaljujući peradarskoj proizvodnji, već tome što je vlasnik kladioničarske kuće FavBet.
Međutim, nasuprot oduševljenju koja su izazvala kod (lokalnih) političara, ulaganja ovih dvaju ukrajinskih poduzetnika nisu naišla na dobar odaziv stanovništva Banovine, koji u njima nisu vidjeli “jedan od stožernih projekta za revitalizaciju poljoprivredne proizvodnje i gospodarstva na području Sisačko-moslavačke županije, ali i Hrvatske”, kao što je rekao državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Tugomir Majdak, već povod za dolazak strane radne snage, uvoz sirovina i sl.
Za koga rade EBRD i EIB?
Kako se vidjelo na nedavnom sastanku AVEC-a u Bruxellesu, nimalo blagonaklono na ukrajinska (pre)velika ulaganja u peradarstvo ne gledaju ni hrvatski, odnosno europski peradari. Strahuju da bi se, uz ostalo, mogla preslikati način proizvodnje u Ukrajini. Tu se, naime, na oko 15 km nalazi proizvodnja 19 sektora od po oko 36 farmi, odnosno ukupno 722 farme koje proizvode skoro 40 milijuna pilića po turnusu. U tome, naime, ne vide samo jeftinu konkurenciju, već i opasnost od širenja bolesti tipa ptičje gripe, a pitanje je odakle za sve to radnika, ako ne izvana.
Nakon što su lani kontaktirali Ursulu Von Der Leyen, tijekom sastanka s povjerenikom za poljoprivredu i hranu Christophe Hansenom predstavnici AVEC-a tražili su razmatranje mogućnosti zabrane financiranja iz javnih sredstava vrlo velikih projekata u peradarstvu jer ne bi bili dobri za okoliš i produktivnost postojećih tvrtki u EU, posebice zemljama koje su samodostatne u proizvodnji pilećeg mesa, kao što je Hrvatska. Posebno su izrazili zabrinutost zbog mogućih “giga projekata” u Hrvatskoj i Slovačkoj iza kojih stoje ukrajinski ulagači, naglasivši da su se složili s Von Dr Leyen da budućnost poljoprivrede važno i osjetljivo pitanje za sve u Europi.
Upravo zato, kako su ukazali, ključno je osiguravanje sigurnosti opskrbe hranom u smislu količine, kvalitete i raznolikosti proizvoda, ali poljoprivreda nije samo to. Kako su naglasili, poljoprivrednici oblikuju i održavaju ruralna područja, doprinose održavanju gospodarskog i društvenog života u selima i malim gradovima te su često aktivni akteri demokratskog života u ruralnim područjima. U Hrvatskoj, kao i svugdje drugdje u Europi, poljoprivreda je stup baštine, kulture i povijesti teritorija te čini okosnicu zemlje.
Sve to bi došlo u pitanje izgradnjom velikog broja farmi, objekata za preradu i posebice objekata za smještaj stranih radnika, a ozbiljno bi narušilo konkurentnost domaćih proizvođača. Naime, cilj dvaju mega projekata je učetverostručiti godišnju proizvodnju pilića u Hrvatskoj, a poduprijeti bi se trebali europskim fondovima i europskim financijskim institucijama.
Ukazujući da je uspostava mega farmi u suprotnosti je s pravilima ugovora o funkcioniranju Europske unije, a posebno s politikom gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije, te neće doprinijeti skladnom razvoju teritorija, posebno ruralnih područja, AVEC je još 2019. poslao pismo potpredsjednici Katainenu u kojem je doveo u pitanje ulogu EBRD-a i Europske investicijske banke u podupiranju velikih ukrajinskih poljoprivrednih gospodarstava javnim kreditima, na štetu proizvođača iz EU-a. Sada, nakon šest godina, očekuje se da to i netko shvati. (opširnije u tjedniku)
