Zorana Jančić iz Varaždina i Eugen Babić iz Rijeke sudjelovali su prije nešto više od dvije godine na prosvjedu protiv privatizacije javnih dobara i rezanju socijalnih prava te su, kako kažu, iz nepoznatog razloga uhićeni, odvedeni na šestosatno ispitivanje i na kraju procesuirani. Kako stoji u optužnici, riječ je bila o prosvjedu u organizaciji pokreta „Occupy Croatia“ i „Anonymous Croatia“. Suđenje je počelo prošle godine, a danas, 18. svibnja, očekuje se 6. ročište.
„Pustite nas, pederi“
U optužnici stoji da je policajac G.B. uhvatio oko vrata Eugena Babića želeći ga baciti na pod, ali Eugen Babić ga je povukao za prst i tako policajcu nanio teške tjelesne povrede te piše da je Eugen vikao: „Policija, hoće me tući, hoće me privesti, napadaju me. Pustite nas pederi, koje ste vi pičke!“, a Zorana Jančić je, kako svjedoče policajci, vikala: „Bando lopovska, morat ćete i mene istući ako mislite njega. Govna jedna! Policija, mito i korupcija!“
Međutim, na pretposljednjem je ročištu svjedok A.L. opovrgnuo da su to optuženici vikali, izjavio je da je to što piše u optužnici „književno djelo, fikcija“.
Policijski službenici G.F. i I.V., na čijim se iskazima temelji optužnica, sporni su dan radili kao ispomoć na osiguranju prosvjeda u Rijeci. Za vrijeme prosvjeda, kako stoji u optužnici, uočili su dvoje prosvjednika za koje su pomislili da su organizatori prosvjeda jer je jedna osoba (Eugen Babić) govorila prosvjednicima kamo će se kretati, a druga (Zorana Jančić) na megafon izvikivala parole. Nakon prosvjeda policajci su se uputili prema njima kako bi ih legitimirali, no optuženi su, piše u optužnici, tada pružili otpor. Naime, optuženi tvrde da im policajci nisu pokazali značke i iskaznice te da su pružali otpor jer nisu znali da je riječ o policijskim službenicima sve dok im ovi nisu stavili lisice na ruke.
„Neutemeljena optužnica“
Tako se Zoranu Jančić iz Varaždina, magistru edukacije engleskog jezika, tereti za kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi u pokušaju, a Eugena Babića, magistra povijesti i filozofije, za isto kazneno djelo te još i za kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom.
Medicinsko vještačenje pokazalo je da policajac G.F. ima prijelom članka četvrtog prsta te je to i sve ranije spomenuto zamjenici općinske državne odvjetnice T.T. bilo dostatno da se podigne optužnica.
Zorani Jančić tako prijeti kazna zatvora od šest mjeseci, koja se neće izvršiti ako okrivljena u dvije godine ne počini novo kazneno djelo, a Eugenu Babiću prijeti jedinstvena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci.
Branitelj optuženih, međutim, tvrdi da se optužnica zasniva isključivo na „interpretaciji spornog događaja koju su dali policajci i jednog svjedoka koji je navodno vidio da su policajci pokazali isprave“, a na idućem ročištu taj je isti svjedok, stoji u zapisniku, rekao da nije vidio ništa i da se ne sjeća da je na prethodnom ročištu svjedočio da je vidio da policajci pokazuju iskaznice.
Branitelj tvrdi i da je optužnica neutemeljena jer optuženici nisu mogli znati da je riječ o policijskim službenicima s obzirom na to da se policajci nisu predstavili, a osim toga, optuženicima nisu pristupili na samom prosvjedu, nego tek kasnije, pored kluba Palach, pa su Eugen Babić i Zorana Jančić smatrali da su policajci „obični“ ljudi koji iz nekog razloga nasrću na njih.
Nakon toga na sljedeće je ročište pozvano još pet osoba koje su tada bile na mjestu događaja da svjedoče te su analizirane snimke koje su očevici snimili, a jedna je čak objavljena na YouTubeu.
„Vrištala od bolova“
Svjedok S.L. ustvrdio da je da je vidio da su policajci zahtijevali da im prosvjednici pokažu dokumente, ali tvrdi da se nisu predstavili ni pokazali značke. Svjedokinja L.G. kazala je da nije vidjela da su se policajci u civilu predstavili, ali je vidjela kako optužena Zorana Jančić vrišti od bolova „jer su joj zavinuli ruku ili nogu“. Svjedok A. M. pak tvrdi da nije čuo da traže osobne iskaznice i da je za policajce u civilu mislio da su huligani, nasilnici. Svjedokinja A.K. rekla je da je također čula Zoranu kako vrišti od bolova te je dodala da ju je policajac udario ispruženom rukom u prsnu kost i da nije vidjela da su policajci pokazivali značke ili iskaznice.
Svjedočio je i kolega policijskih službenika J.M., koji je rekao da se ne sjeća da je vidio prvi kontakt između okrivljenika i njegovih kolega iako je na ranijem ročištu tvrdio da su optuženici odbijali dati osobne iskaznice, no sad se više toga nije sjećao.
Na ročištu u siječnju među svjedocima se našao i A.L., koji je, kako stoji u zapisniku, rekao da su se policajci predstavili tek nakon što je jedan od njih Eugena Babića uhvatio oko vrata, ali ni nakon toga nisu objasnili razloge zbog kojih žele legitimirati prosvjednike. Dodao je i da optuženici nisu mogli pružati otpor jer su na Eugenu Babiću bila dva ili tri policajca.
Sljedeće, peto ročište trajalo je svega deset minuta. U tom kratkom vremenu sutkinja, već 4. tužiteljica u ovom postupku, odvjetnici i javnost iz Rijeke i Splita pregledavali su snimke. Sljedeće, šesto ročište bit će održano 18. svibnja, na koje bi se trebao odazvati sudsko-medicinski vještak, nakon čega će optuženici iznositi svoju obranu.
Inozemna podrška
Da je ovaj slučaj zainteresirao i širu javnost, potvrđuje i činjenica da se u sudnicu moralo unijeti još stolaca kako bi lokalna, ali i slovenska javnost stala u prostoriju, stoji u izvještaju sa suđenja na web-stranici Mreže anarhista Rijeka. Osim od svojih lokalnih kolega, Zorani i Eugenu podrške stižu sa svih strana, naročito od kolega iz Srbije i Slovenije, koji su i autori inicijative za Eugena i Zoranu „Protiv političke represije“, a izvještaji sa suđenja prevode se na engleski, talijanski i francuski jezik.
