Britanac Paul Bradbury, direktor Total Croatia Newsa i autor knjige "Croatia: A Survival Kit for Foreigners", već 20 godina živi u Hrvatskoj, a na društvenim mrežama redovito dijeli videozapise o životu u Hrvatskoj i drugim zanimljivostima vezanim za zemlju.
Nakon što je 13 godina živio na otoku Hvaru, 2016. preselio se s obitelji u Varaždin. Kaže da mu je to bilo poput preseljenja u drugu državu te je u novom videu izdvojio 10 glavnih razlika između života na Hvaru i u Varaždinu.
- Iako je Hrvatska jedna država, vrlo se razlikuje od regije do regije - rekao je.
Kao prvu razliku naveo je mljekomate. Iznenadilo ga je što se mlijeko i jaja prodaju na ulici u automatima, u kakvima se inače prodaju sokovi i grickalice. To, kaže, nikad nije vidio u Dalmaciji.
Oduševili su ga i semafori kojih, kako je rekao, na Hvaru nema, dok su u Varaždinu posvuda, a najviše mu se svidjelo što se prikazuju sekunde koje su preostale do gašenja zelenog ili crvenog svjetla.
Što se tiče prometa, istaknuo je i kružne tokove.
- Na Hvaru nema nijednog, tako da, kad sam otišao u Britaniju, nisam znao u koju stranu da idem na kružnom toku, toliko je vremena prošlo. No u sjevernoj Hrvatskoj su posvuda - kaže Bradbury.
Naveo je i razlike u govoru koje je primijetio kad se preselio U Varaždin.
- To je kao potpuno drugačiji jezik. Stvarno sam se mučio razumjeti što Varaždinci govore dok nisam naučio tajnu - ako popiješ puno gemišta, odjednom jezik postaje lakši - našalio se.
Ujedno je pojasnio razliku u pićima na dalmatinskim otocima i u sjevernoj Hrvatskoj.
- Gemišt je bijelo vino miješano s gaziranom vodom, koje je ovdje popularnije od piva ili samog vina, dok se u Dalmaciji pije bevanda, što je najčešće crno vino s običnom vodom - rekao je.
Kao veliku i uočljivu razliku između života na otoku i na sjeveru države naveo je pristupačnost.
- Život na otoku je odličan, ali ako želiš otputovati negdje za vikend, opcije su vrlo ograničene. Možemo otići trajektom do Splita, treba dva sata, ali ako želiš otići negdje dalje, nemoguće je. A onda sam se preselio u Varaždin i mjesta u Sloveniji su udaljena 45 minuta vožnje. Blizu su Budimpešta, Zagreb, Ljubljana, Graz... To je bilo vrlo osvježavajuće - kazao je Bradbury, dodavši da je slična stvar i sa shoppingom te običnom kupovinom namirnica.
Među njegovim dojmovima su i razlike u gostoprimstvu.
- Nemojte me krivo shvatiti, Dalmatinci su vrlo gostoljubivi, ali rijetko me tko zvao na kavu u svoj dom. Išli smo na kave u kafiće, ali posjeti kućama nisu mi se događali. Kada sam se preselio u Varaždin, u prvim minutama susjedi su kucali na vrata, nudili pomoć i pozivali nas na večere ili pića. Kroz mojih pet godina u Varaždinu vjerojatno sam išao u barem deset puta više kuća u goste nego u 13 godina života u Dalmaciji - ispričao je u videu.
Usporedio je i brzinu službi odgovornih za popravak interneta i struje.
- Kad mi je "pao" internet na Hvaru, rekli su mi da će trebati sedam dana da dođe čovjek i popravi ga. A kad nam je u Varaždinu nestalo struje usred zime, nazvali smo odgovorne i čovjek se pojavio za 17 minuta, odmah nam je osposobio grijanje, a sljedeće jutro u 8 sati došao i popravio sve - rekao je Paul, dodavši kako ga je to iznenadilo nakon što je na Hvaru, u takvim situacijama, godinama slušao "sutra, sutra".
Naravno, spomenuo je i vrijeme.
- Na Hvaru nikad nema snijega pa nam je bio šok kada smo se u Varaždinu našli na -18 stupnjeva, i kad smo morali čistiti snijeg kako bi djeca mogla ujutro otići u školu - napomenuo je.
- To su dva vrlo različita dijela jedne zemlje, i deset velikih razlika među njima. Oba su veličanstvena, fantastična, i to je raznolikost Hrvatske, nevjerojatne zemlje - zaključio je.
