Sinoć je, pred brojnom publikom, u sklopu programa "Srijede u muzeju", u palači Herzer predstavljena jedinstvena publikacija pod nazivom "Etnografija Hrvatskog zagorja i 116 etno priča". Autor knjige je Ivan Zagorec, poznatiji u varaždinskim poslovnim krugovima, dok je njegova supruga Đurđica Zagorec, farmaceutkinja i osnivačica tvrtke Biovitalis, zaslužna za likovno opremanje knjige.
Odlaskom u mirovinu bračni par Zagorec posvetio se aktivnostima koje su ih potom dovele i do pripeme ovog vrijednog djela. Dok se gospođa Zagorec posvetila slikanju te je članica Likovne udruge "Kula Kneginec", gospodin Zagorec je godinama neumorno i s puno osjećaja za detalje prikupljao građu za svoju knjigu, koja je otkrila i njegov pripovjedački dar.
Kako je opisala recenzentica knjige prof. povijesti i dipl. etnolog Nataša Mihinjač, ovo jedinstveno djelo sadrži 116 priča nastalih kao plod autorove mašte i pripovjedačkog dara, oblikovanih pod snažnim utjecajem usmene predaje i kazivanja starog svijeta, kao živih svjedoka prošlosti.
- Autor je vrlo vješto spojio svoju maštu, pripovjedački dar i sjećanja iz djetinjstva sa stvarnim povijesnim okolnostima. Priče na slikovit način dočaravaju svakodnevicu hrvatskog seljaka, koja nije bila nimalo lagana, uza sve lijepe, ali i tužne trenutke iz života. Kroz priče autor se bavi svim aspektima svakodnevice i obuhvaća širok raspon načina života i mnogih egzistencijalnih situacija. Dotiče se i kulture stanovanja, prehrane, kao i socijalnog aspekta egzistencije, koji su meni najzanimljiviji dijelovi jer opisuju ljudske međuodnose i karaktere. S etnološkog gledišta knjiga daje temeljit uvid u materijalnu i duhovnu kulturu života Zagoraca. Struktura knjige je pomalo neobična jer je naglasak na etno pričama koje prati uvodni tekst u kojem se autor oslanja na stručnu literaturu i povijesne zapise, dajući tako povijesni kontekst svojim pričama kako bi čitatelj shvatio dinamiku jednog vremena - istaknula je recenzentica dodajući da je knjiga oblikovana pod snažnim utjecajem kazivanja te ju toplo preporučuje svim ljubiteljima povijesti, kulture i baštine.
Lektorica knjige prof. Miljenka Kopjar-Kelemen, govoreći o knjizi, rekla je da se zagorski duh sve više gubi i da je ova knjiga odlična prilika da se malo vratimo i podsjetimo na stara vremena.
- Jako mi je drago da sam dio ovog prekrasnog djela i želim vam svima da uživate u čitanju. I ja sam se čitajući prisjećala priča naših starih i života na zagorskom selu koji je zaista bio jako težak. Uživajte čitajući, sjećajte se nekih starih dobrih vremena i pronađite neki odsjaj u svemu što ćete pročitati - poručila je.
Novinar Martin Lukavečki, kao savjetnik u pisanju knjige, napisao je da ga u djelu "raduje sveprisutni naš dobri 'kaj' koji je u svakodnevnom govoru sve više na kušnji te da je djelo neopisivo važno za očuvanje identiteta hrvatskog zelenog mora koju riječju i slikom najljepše opisuju naši Zagorci".
Tijekom promocije pročitane su tri priče iz djela; Zakaj sme mi kmeti, Penezi vrtaju gde sveder nebre i Gangrena, te je izvedeno nekoliko starih zagorskih pjesama. Kako je na promociji istaknuo sam autor knjige Ivan Zagorec, namjera mu je time bila "vratiti publiku stotinu godina unazad".
- Hrvatsko zagorje je jedna vječna tema. Ove su tri priče prilično tužne, ali ocrtavaju situaciju iz starih vremena - rekao je Zagorec i pojasnio kako je došao do broja od 116 priča, pokazujući naslovnicu knjige na kojoj je naslikano stablo s brojnim korijenjem.
- Probajte prebrojati ovih 116 korjenčića, koji su svi bitni za Zagorje i našu zagorsku zemljicu. Ujedno zahvaljujem recenzentici jer svojom opservacijom skida s mene teret da ovim djelom pokušavam ući u posao etnologa. Moja aparatura u pisanju djela nije znanstveni rad, nego je moja aparatura bila srce. Knjiga međutim posjeduje sustavnost i sastavljena je od 15 poglavlja koja su se rađala kako sam sve dublje kopao i kako je sve više korijena iskakalo - opisao je autor navodeći priče iz pojedinih poglavlja; od početnog koje opisuje zagorsku kuću, preko gospodarstva, prehrane do zagorskog muža i zagorske žene pa sve do važnosti crkve i povijesnih događanja za život Zagoraca.
- Moj stil pisanja je takav da se nisam bavio previše rečenicom nego sam odmah ušao u fabulu i dopustio Zagorcima da govore. Nisam se previše miješao nego sam na papir stavljao ono što sam čuo od mojih djedova i baka, a ondašnji Zagorci nisu znali profinjeno govoriti, želja mi je bila prenijeti autentičan duh, emociju i način komunikacije iz tog vremena - poručio je.
U sklopu promocije priređena je i izložba 16 slika pod nazivom "Zagorje kak ga vidi srce moje". Slike su poslužile kao ilustracije knjige, a naslikala ih je Đurđica Zagorec.
- Pri kraju pisanja knjige, pokazala se potreba za njezinim likovnim oblikovanjem. Odlučili smo da to neće biti klasična fotografija ili ilustracija nego da ćemo slikom opisati svako poglavlje. Za naslovnicu je odmah bilo jasno da će to biti stablo s korijenom kao simbolom izvora, pripadnosti i trajnosti. U svakom sam poglavlju pronašla pojedini inspirativan motiv i prepustila se imaginaciji i kontemplaciji kako bi mu kroz likovni izričaj utkala dušu. Prolazeći kroz krajolike sjećanja i emocija prošlih vremena nastojala sam sačuvati toplinu, boju i duh kojih se prisjećam iz djetinjstva, dajući tako svakoj slici svoj osobni rukopis i autentičnost. Kad slikam, primjerice, stablo na livadi, u mašti uvijek tražim ono ispod, dubinu, korijen, energiju; sve ono što nije odmah vidljivo oku, jer u tom nevidljivom leži ono skriveno, ukorijenjeno, ono što živi ispod površine - istaknula je.
