Ivan Pajić Foto: Martin Novosel

Već 20 godina u reprezentaciji: Varaždincu Ivanu Pajiću nije dosadilo osvajati odličja

| 4.8.2018. u 21:02h | Objavljeno u Sport

I dok se cijela Hrvatska veselila uspjehu Vatrenih na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, na drugoj strani svijeta, u brazilskom gradu Caxiasu do Sulu, nedaleko Porto Alegrea, hrvatska rukometna reprezentacija gluhih i nagluhih sudjelovala je na Svjetskom prvenstvu gdje su osvojili zlatno odličje i naslov svjetskog prvaka, pobijedivši u finalu reprezentaciju Rusije. Jedan od članova reprezentacije bio je i Varaždinac Ivan Pajić (34), aktualni član MRK Vidovec, koji je dao svoj obol u osvajanju zlatnog odličja.

Bili su favoriti

- Prekrasno je iskustvo osvojiti zlato, bilo je neopisivo. Godinu ranije smo na Olimpijskim igrama izgubili u polufinalu upravo od Rusije, a sada, kada smo ih pobijedili u finalu, bili smo izvan sebe od sreće. Feštali smo dva i pol dana praktički bez prestanka - komentirao je Pajić najnoviji uspjeh hrvatske rukometne reprezentacije gluhih i nagluhih. Hrvatska je na Svjetsko prvenstvo u Brazil došla kao jedan od favorita, zajedno s Rusima i drugim europskim zemljama među kojima jedino nije bila Danska, koja je također rukometna velesila, a željeli su se revanširati Rusima za poraz na OI.

- Nismo baš bili izraziti favoriti, ali smo željeli obraniti naslov iz Turske od prije četiri godine. Prije bih rekao da smo bili favoriti prošle godine na Olimpijskim igrama, kada smo izgubili od Rusa. Svako natjecanje je teško i nije lako doći do naslova, jer se na svakom natjecanju pojavi neka nova reprezentacija, koja može otići do kraja, tako da ništa nije jednostavno i mora se uložiti puno truda, treninga i rada da bi se došlo do zlata. Već smo se u skupini susreli s Rusima i pobijedili ih sa 14 golova razlike, ali smo znali da će u finalu biti potpuno drugačija situacija i da neće biti nimalo lagana utakmica - rekao je Pajić o finalu, u kojem su svladali Ruse rezultatom 29:22.

Čak 12 medalja

Osvajanje medalje nije ništa novo za Pajića, sada već veterana u redovima hrvatske reprezentacije s kojom je u posljednjih 20 godina osvojio 12 medalja, od kojih je 10 bilo zlatnog sjaja, a po jedno srebrnog i brončanog sjaja. Osvajanje silnih medalja još mu nije dosadilo.

- U rukometu ne može zlato osvojiti tko hoće. Igrali smo utakmicu po utakmicu, da vidimo koliko možemo daleko doći i što možemo napraviti. Za hrvatsku reprezentaciju prvi put sam nastupio 1998. godine na Europskom prvenstvu, sa samo 14 godina. Od kada igram za nju, ova se reprezentacije već par puta izmijenila, svake četiri godine pojave se tri-četiri nova imena u reprezentaciji, a od 1998. godine ostali smo samo ja i golman. Ako se mene pita, nije mi dosadno stalno osvajati odličja - naglasio je Pajić.

Tajvan u posebnom sjećanju

Teško mu je izdvojiti najdražu od brojnih medalja osvojenih u dva desetljeća, ali za varaždinskog svjetskog prvaka u posebnom će sjećanju ostati zlatno odličje iz 2009. godine u Tajvanu, s Olimpijskih igara gluhih.

- U Tajvanu je bilo nešto posebno. Organizatori su bili vrhunski. Tamo smo se posebno osjećali i sve utakmice bile su nam neopisive. Svi nastupi do sada u dresu nacionalne vrste su mi dragi, ali Tajvan mi je ostao u posebnom sjećanju. Teško mi je opisati zašto je to tako, ali za mene je to bilo najljepše natjecanje - rekao je Pajić koji je najavio da će napasti zlato na Europskom prvenstvu 2020. godine koje bi se trebalo održati u Rusiji.

U početku smo imali jedva novca za dresove

Iako reprezentacija osvaja medalje na svakom prvenstvu na kojem nastupi, teško se dolazi do novca i sponzora s kojim se mogu financirati, ali se ipak vide pozitivni pomaci.

- Dosta se napredovalo od mojih prvih dana. Davne 1998. godine nismo imali ni jednog sponzora tako da smo jedva imali novaca za trenirke i dresove, s kojima smo se krpali. Autobusom smo morali putovati na natjecanja i spavali smo po hostelima. Sada kada dobivamo novce od države, puno je lakše. Nije to još kako bi trebalo biti, posebice kada gledamo druge sportaše, koji imaju i po deset puta bolje uvjete, no vide se pomaci prema boljem - naglasio je Pajić.

U rukometu od 7. godine, prvo u Varteksu, sada u Vidovcu

Ivan Pajić rukometom se počeo baviti još u ranoj dobi, kada je imao 7 godina, a dugi niz godina bio je igrač tadašnjeg Varteksa, sve do 2005. godine kada je prešao u redove MRK Vidovca, gdje je i sada te će se uskoro pridružiti svojoj ekipi u pripremama za novu sezonu, u kojoj se nadaju napadu na vrh Prve HRL.

- Želimo napasti jedno od prva četiri mjesta na tablici. Nije jednostavno reći da ćemo biti najmanje četvrti, jer se Liga sastoji od 16 klubova i konkurencija će biti velika - rekao je Pajić.

 ivan_pajic_2.jpg