Na današnji dan 12, svibnja 1996. godine,nogometaši Varteksa igrali su svoj povijesni susret na splitskom Poljudu. Bila je to utakmica 10., posljednjeg kola Liga za prvaka, u kojoj bi pobjeda varaždinskom prvoligašu donijela prvi naslov prvaka Hrvatske, međutim, momčad koju je vodio trener Luka Bonačić izgubila je taj susret 1:0, dok je Dinamo, tadašnja Croatija bila bolja u Kranjčevićevoj ulici od Zagreba 3:1 ( dva gola Igora Cvitanovića i jedan Danijela Štefulja) i tako osvojila titulu prvaka.
Nakon što je sezona 1994/95. na kraju donijela 5. poziciju, potvrdu tandema Vugrinec-Mumlek, kao i stasanje Toplaka, Krznara, Gregorića, odlične igre Dalića i Mladena Posavca, od kluba se, neočekivano, oprostio trener Branko Ivanković, kojemu je posao trenera reprezentacije bio pravi je izazov. Klub je angažirao tada mladog trenera Luku Bonačića, što je,, pokazalo se, bio pun pogodak, jer je Bonačić svoj dar za stvaranje rezultata sjajno temeljio na vrlo dobroj Ivankovićevoj ostavštini.
Za sezonu 1995/96. momčad je sazrela, igralo se odlično, mnogi su govorili da je Varteks igrao najljepši nogomet u Hrvatskoj. U Ligi od 12 klubova Varteks je ušao u "veliku četvorku" s prvom Croatiom, drugim Hajdukom i trećim Osijekom. Varteks, te Zagreb i Hrvatski dragovoljac činili su im društvo u doigravanju Lige za prvaka, u koje se krenulo od nule.
Na kraju je Croatia bila prva s 26 bodova koliko je imao i drugoplasirani Hajduk, dok je Varteks ostao na trećem mjestu s dva boda manje, Osijek je bio četvrti sa 15 bodova.
Posljednje,10. kolo Lige za prvaka bili su draž cijelog prvenstva. Varteks je Splitu kod Hajduka, pred oko 15 tisuća gledatelja, uz suđenje Ivana Vranaričića iz Đakova poražen s 1:0, golom Maria Meštrovića u 78. minuti susreta, čime je izgubio i svoj povijesni plasman, prilike da bude prvi i najbolji.
- Što se tiče utakmice na Poljudu znali smo što nam taj susret u posljednjem kolu donosi i koliki je ulog. Varteks nije pružio svoju najbolju igru na Poljudu, ali i da smo odigrali na 120 posto svojih mogućnosti opet ne bi bili prvaci. Osim te utakmice uvijek ću pamtiti nadmetanje s Croatijom na Maksimiru u toj sezoni kada smo ih pobijedili 4:3, nakon što smo na poluvremenu vodili 3:1. Sve je bilo pripremljeno za slavlje nakon utakmice jer Croatija bi i s neriješenim rezultatom iz tog susreta već bila prvak. Susret je trajao 113 minuta a sjećam se da sam u jednom trenutku došao do glavnog suca Željka Širića i rekao mu neka svira kraj i da se ne brine jer Croatija neće postići izjednaćujući gol. Na toj utakmici Mlinarić se opraštao od nogometa, na stadionu je bilo više od 20 tisuća gledatelja ali su na taj susret došli dečki iz Varaždina koji su Croatiji malo pokvarili planove - prisjetio se nekadašnji sjajni igrač sredine terena Varteksa Zoran Brlenić, s kojim razgovor pripremamo za novi broj našeg tjednika.
Po povratku momčadi iz Splita na varaždinskom Korzu je upriličen veličanstveni doček gotovo 10.000 ljudi. Nikada prije, a niti poslije, nije se dogodila takva spontana reakcija u varaždinskom sportu, a na Trgu kralja Tomislava se slavilo kao da je Varteks prvak Hrvatske.
Za Varteks su tu sezonu odigrali Mrmić, Vugrinec, Kovač, Brlenić, M. Posavec, Besek, Toplak, Gregorić, Dalić, Balajić, Duraković, Mumlek, Bančić, Težački, Madunović, Paska, M. Ivanković, Borović, Toth, Štefulj, Goyoaga, Tafra i Cvetko.
Sjajni Zoran Brlenić i Davor Vugrinec, koji je odigrao 31 od 32 utakmice i postigao čak 17 golova, uz vratara Mrmića bili su perjanice tog najvećeg uspjeha u klupskoj povijesti. U susretu posljednjeg kola Lige za prvaka u momčadi zbog žutih kartona nije bilo Balajića i Posavca,a zbog kazne ni trener Bonačić nije vodio momčad s klupe, već je to činio direktor kluba Nevenko Herjavec.
Te sezone Varteks je zaigrao i u finalu Kupa, u kojem su dva puta izgubili od Croatije (2:0 i 1:0).
