– Danas, 4. veljače najvjerojatnije je dan kada završavam svoju dvadesetogodišnju sportsku natjecateljsku karijeru. Ima i drugih stvari u životu. Jednostavno, više mi se ne da biti dio ovoga vodenog cirkusa. Za kraj bih zahvalio dragom Bogu što mi je omogućio da na vrijeme prepoznam svoj dar i volju da ga realiziram – bile su riječi koje je na svom Facebook profilu napisao Emil Milihram (33), varaždinski kanuist, juniorski svjetski i europski prvak te seniorski pobjednik Svjetskog kupa na divljim vodama u klasičnom spustu u kanuu jednosjedu 2010. godine.
Emil Milihram, koji je čak 13 puta bio proglašavan najboljim sportašem Varaždina, odlučio je okrenuti novu stranicu u svom životu i više ga nećemo gledati na natjecanjima na divljim vodama.
– Nije to bila odluka koja se donosila preko noći, o tome sam intenzivno razmišljao već tri-četiri godine. Već sam 25 godina u tom sportu, deset sam puta bio pojedinačno svjetski i europski prvak. Potrošio sam se motivacijski i prazan sam, a mislim da kada čovjek prestane uživati u onome što radi, onda svoju aktivnost treba privesti kraju – rekao je Milihram.
Napominje da više nije uživao u tom sportu kao prije, već ga je počeo raditi zbog novaca.
– Taj je osjećaj na mene loše utjecao, jer su motivi bavljenja sportom bili isključivo financijski, a u ovom sportu, koji nije olimpijski i dosta je marginalan, ne može se živjeti od nagrada. Zbog toga sam dobio želju da zarađujem za život za sebe i svoju obitelj kao i svi drugi – kaže Milihram.
Ističe da je shvatio da je 15 godina živio u ekstremima, jer se za ovaj ekstremni sport mora jako puno trenirati i dosta žrtvovati.
– Dobro sam se snalazio u ekstremima od 2006. godine, kada sam prvi put osvojio naslov svjetskog prvaka, pa do danas. Imao sam ogromne psihofizičke rezerve da se bavim tim sportom, međutim, osjetio sam da sam se ispraznio i da je ponestalo rezervi. U više navrata došao sam u situaciju da sjedam u čamac i da se zapitam: “Emile, što ti tu uopće radiš?” Počeo sam pucati po svim šavovima na svim nivoima, što je ozbiljno počelo utjecati na moje zdravlje, a ništa nije vrijedno mog zdravlja – naglasio je Milihram.
Kajak kanu sportom počeo se baviti 1987. godine, a s obzirom na sve uspjehe koje je ostvario, misli da je trebao dobiti više od Grada Varaždina.
– Mnogi ljudi imaju problem između očekivanog i dobivenog, a ne mislim da sam posebno zakinut. Grad je bio korektan prema meni što se tiče nagrada, ali usuđujem se reći da sam zaslužio da mi Grad riješi zaposlenje. Više puta mi je rečeno da sam svojim uspjesima zadužio Grad i obećavan mi je posao, ali sve je ostalo na obećanjima. Za mene se po Europi, SAD-u, svugdje gdje sam se najecao svirala hrvatska himna i dizala se hrvatska zastava. Kada netko spomene varaždinski sport, uglavnom se 90 posto ljudi sjeti mene. Za mene ne žele ni pomaknuti prstom, već mi svake godine daju obećanja koje ne da ne mogu, već ne žele izvršiti – kazao je Milihram.
Pri završetku je fakultetskog obrazovanja koje će mu donijeti zvanje magistra ekonomije i došlo je vrijeme, ističe, da se dokaže i na drugom području.
– Moja glava vrijedi daleko više nego da 40 godina svog života posvetim veslanju na divljim vodama. Od kada sam donio odluku da završim natjecateljsku karijeru, ni jedan trenutak nisam pomislio da sam postupio pogrešno, osjećam se kao da sam izašao iz kaveza. Ovaj sport je specifičan, 99 posto svojih treninga odradio sam potpuno sam, po kiši, vjetru i snijegu. Tri svjetska zlata osvojio sam bez trenera, psihologa, fizioterapeuta, a da ne spominjem koliko sam čamaca kupio svojim novcima. Istina je da je taj sport bio moj izbor i da sam ga ja htio, ali zadnje dvije-tri godine došlo je do prelomnice. Prije mi nije bio nikakav problem odlaziti na treninge, ali sada mi je teško padao svaki odlazak na trening – zaključio je Milihram.
Varaždin je tako ostao bez još jednog kvalitetnog sportaša, koji nas je često obradovao svojim medaljama i rezultatima, a pitanje je hoće li se i kada pojaviti novi Emil Milihram?
