Na ovogodišnjoj redovitoj godišnjoj skupštini Hrvatskog savate saveza dodijeljeno je veliko priznanje treneru iz Savate kluba Omega Varaždin, Miljenku Rožmariću, kao najboljem savate treneru u proteklih 30 godina rada Saveza. Rožmarić je neizostavno ime za varaždinski i kneginečki savate, a ovom nagradom potvrđuje se i da je jedan od trenera koji je ostavio duboki pečat u Hrvatskom savateu, iako to nije jedini sport kojeg trenira. Njegov put u savateu počinje 1992. na OŠ u Knegincu te osnivanjem savate kluba Omega 1994., koji ako nije najuspješniji, sigurno je jedan od najuspješnijih klubova u povijesti savatea u Hrvatskoj.
Počeci u Knegincu
- Ideja mi je bila da u Knegincu ponudim djeci u okviru izvannastavnih aktivnosti bavljenje borilačkim vještinama, pošto je to bio veći dio mog sportskog angažmana već prije kada sam se aktivno bavio karateom, hrvanjem, kickboxingom, judom... Interes je bio jako veliki i klinci su brzo napredovali, dobro smo se slagali jer su to bila djeca koju sam učio za vrijeme nastave TZK. Češćim kontaktom i druženjem rasla je i motivacija za bavljenje ovim sportom i uskoro se javila potreba da se registrira klub da bi ti klinci mogli službeno nastupati na natjecanjima - rekao je Rožmarić koji je 22 godine bio učitelj TZK na OŠ Kneginec Gornji, a sad je već u trećem mandatu ravnatelj škole.
U samim počecima razvoja savatea u Hrvatskoj, Hrvatski savate savez je s velikim povjerenjem u njegove sposobnosti upravo Rožmarića poslao na usavršavanje o savateu na prestižni nacionalni institut za sport u Parizu (INCEP) gdje je dobio prva stručna znanja o tom sportu, o sistemu rada i treniranju, a čak je 58 puta bio u Parizu na mečevima najvišeg ranga.
Usavršavanje u Parizu
- Ja kao trener i Zoran Novotny kao najperspektivniji natjecatelj u našem klubu, ostali smo 10 dana na tom institutu gdje su se spremali francuski reprezentativci. Vježbali smo s najvećim stručnjacima za ono vrijeme poput Richarda Sylle koji je bio voditelj katedre. To, kao i znanje koje sam stekao na našem fakultetu za fizičku kulturu, meni je ostalo kao temelj za aktivnost u svim sportovima koje sam trenirao - rekao je Rožmariću.
Trenerski posao je sigurno jedan od najzahtjevnijih poslova, a ujedno je i jedan od najnezahvalnijih. Dodatno otežavajuće okolnosti u Hrvatskoj su nedostatak sredstva, ne samo za savate, već generalno za sav sport, u koji se ulaže vrlo malo sredstava, ali Rožmarić napominje da nisu važna sredstva tako dugo dok ima znanja i volje.
- Za bilo koga tko se planira baviti trenažnim procesom, pogotovo s mlađim uzrastima, isključivo su znanje, učenje i struka na prvom mjestu, a onda je sve drugo važno. Manje su važni uvjeti, bitno je kakav čovjek radi s djecom, naročito kod nas, gdje sistem jednostavno ne postoji i toga smo svi svjesni i svi rezultati kod nas proizlaze iz jednog entuzijazma rada ili roditelja koji su bili bivši sportaši i koji su trenirali svoju djecu u prvake poput Kostelića i Vlašića - napomenuo je Rožmarić.
Psihološka priprema
Jedna od najtežih stvari koje trener mora raditi u pripremi boraca nije tehnika, koliko psihološka priprema borca koji mogu vrlo lako, ponekad od početka borbe, izgubiti samopouzdanje u svoje sposobnosti i mogućnosti jednom kada uđu u ring sa suparnikom.
- Treba razvijati mlade borce i posebice rušiti barijere i strahove jednom kada stanu pred protivnika. Kada netko ide prvi puta na službenu borbu u ring, nije mu svejedno, ili kada prvi puta vidi borca protiv kojeg se bori na vaganju, koji je veliki i mišićavi. To su psihološke barijere u glavi, za koje treba spremiti sportaša. Ne samo da su često bili pripremljeni, nego su i rušili svoje “nadmoćnije” protivnike. Ne dolazi to samo od sebe, to je proces, trenerski rad koji treba pripremiti natjecatelja, ne samo fizički i taktički, već i psihički i emocionalno - naglasio je Rožmarić.
Preko 1500 boraca
Kroz njegovu trenersku poduku prošlo je više od 1500 boraca, veliki dio njih ostvario je veoma dobre rezultate, ali i nakon 25 godina iskustva u trenerskom poslu, tvrdi da još ima prostora za razvoj.
- Trenersko znanje stječe se cijelog života. Sport, kao i znanost, svakim se danom razvija. Ima novih stvari u sportskoj medicini, prehrani i nutricionizmu, pripremi psihologije, adaptacije...Oko 95 posto materijala koje čitam bavi se isključivo znanstvenim radom u razvoju sporta i sportaša - zaključio je Rožmarić koji se još uvijek aktivno bavi sportom, posebice triatlonom, Ironman distance, sa čak 15 završenih utrka, a isto tako se aktivno bavi plivanjem te je 2015. oborio rekord na humanitarnoj akciji “Plivanje za dječji osmijeh” Gradskih bazena Varaždin s otplivanih 33 kilometara.
