Varaždinski tenis, čiji predvodnik je uvijek bio TK Varteks, ispisao je već mnoge lijepe priče, od osvajanja klupskog seniorskog naslova prvaka Hrvatske u ‘90-ima, igara Karoline Šprem i skoka na WTA ljestvici početkom 21. stoljeća, do osvajanja Davis Cupa u 2018. godini pod vodstvom varaždinskog izbornika Željka Krajana. No osim velikih rezultata na svjetskoj razini, na terenima TK Varteksa se ispisala i jedna manja, sentimentalnija, ali jednako vrijedna teniska priča o nekolicini igrača koji nisu dozvolili da ih treća dob koči u igranju njihove najdraže igre.
Igraju dva puta tjedno
- Tenisom sam se počeo baviti već jako kasno, već sam bio u godinama. Već sam prešao 50 godina, a prije toga sam se u svojim mlađim danima aktivno bavio nogometom, odbojkom, atletikom i stolnim tenisom. Priča s tenisom je za mene krenula kada je moj unuk imao pet godina, koji je već tada trenirao tenis u TK Varteksu, i kada smo posjetili otok Vis. Ja sam sa sobom ponio teniske rekete i tamo sam otkrio ljubav prema sportu i kada sam se vratio, više praktički nisam ispustio reket iz svojih ruku - prisjetio se Josip Kovač (89), umirovljeni doktor i predvodnik grupe trojca uz Zlatka Krstića (82) i Vladu Brlenića (77) te uz dva pridružena mlađa člana, Ivana Dučakijevića i Kristijana Kosmačina, koji svakog utorka i četvrtka u 16 sati igraju parove i to u veoma natjecateljskom duhu unatoč godinama.
- Kada se igra, onda se igra oštro. Nema popuštanja i ide se na pobjedu. Uvijek se nađemo u parovima jedan stariji, jedan mlađi, da bude zanimljivo, jer nije zanimljivo ako je jedna strana toliko jača da se pobjeđuje sa 6:0 i zato uvijek igramo u podjednakim snagama. Volim igrati na način da se baš borimo za rezultat i za svoje godine igram jako dobro - objasnio je Kovač.
Ostatak priče pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...