Od momčadi, koja je sada već davne 2004. godine prekinula dvanaestogodišnju dominaciju zagrebačke Mladosti ostala su još dva “mušketira”, Jurica Juren i Goran Jošić, s time da je Juren prije dva tjedna odlučio otići u zasluženu igračku mirovinu, nakon što je u varaždinskom odbojkaškom klubu proveo čak 27 godina, što ga sigurno čini jednim od najdugovječnijih igrača koji su u klubu ostali tijekom turbulentnih vremena posljednjih godina.
U klubu od ranih 90-ih
- Još davne 1992. ili 1993. godine, kada sam bio na prijelazu između petog i šestog razreda,u odbojku me regrutirao trener Mario Polančec, koji je vodio sve mlađe uzrasne kategorije. Išao je po školama i tražio dječake koji bi bili voljni trenirati odbojku. U tom trenutku već sam igrao rukomet i košarku, ali sam mislio zašto ne probati i odbojku. I tako je išlo treniranje iz godine u godinu, u odbojci je bilo dobro društvo, a u ostalim sportovima polagano su se raspadale ekipe i tako mi je odbojka ostala jedini sport kojemu sam se posvetio kako treba - rekao je Juren.
Bio je član ekipe koja je ostvarila nešto što ni nekada puno jači varaždinski nogometni sastav, nekadašnji Varteks, nije mogao - osvojiti naslov prvaka u ekipnom sportu. Taj povijesni uspjeh ostvaren je 2004. godine, a isti rezultat ponovili su i 2005. godine. U to vrijeme, može se reći da je odbojka barem nakratko “preuzela svjetla pozornice” od svih drugih sportova.
- Naravno da mi je od ostvarenih rezultata, najdraži period bio i ostao kada smo osvajali naslove prvaka Hrvatske sa sada na žalost pokojnim trenerom Miroslavom Aksentijevićem. Bio je to povijesni uspjeh za sport, za klub i za grad Varaždin. Do tog trenutka, Varaždin nije imao niti jednog ekipnog prvaka, a uspjeli smo to napraviti u vrijeme kada je Mladost bila dominantna i nepobjediva i u prvenstvu i u Kupu. Prvi naslov posebno je vrijedan jer smo ga osvojili s uglavnom domaćim igračima uz samo dva igrača sa strane - napomenuo je Jurica Juren.
Ostatak priče pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
