U nizozemskom Utrechtu održao se 46. po redu najveći hrvački turnir u Europi za djevojke, dječake,kadete i juniore, a okupio je 730 natjecatelja iz 24 države, među kojima i hrvačkih velesila poput Poljske, Mađarske, Rumunjske, Njemačke, Švedske, Ukrajine, Italije,SAD-a, Nizozemske, Grčke, Izraela, Švicarske...
Sudjelovala je, kao jedina iz Hrvatske, i ekipa Hrvačkog kluba Ludbreg sa sedam natjecatelja, koji su na ovom velikom uskršnjem turniru predstavili svoj grad i državu na najbolji mogući način. Natjecanje se odvijalo na čak sedam strunjača, a u žestokoj konkurenciju osvojene su čak tri medalje, po jedno zlato, srebro i bronca te ostvareni plasmani nadomak medalje.
Igor Vrdoljak koji je nastupio u kategoriji dječaka od 8 do 12 godina u kategoriji do 47 kilograma, povoljnim je ždrijebom dosta lako došao do finala, u kojem je tušem protiv hrvača iz tamošnjeg vodećeg kluba Olympia Utrecht osvojio zlato.
Sličan put imala je i njegova sestra Victoria Vrdoljak koja je došla do finala, gdje je hrvala protiv 7 kilograma teže suparnice. Dobro se držala, ali je tehnika na parteru starije i teže suparnice došla do izražaja, pa je ludbreška hrvačica na kraju uzela srebro. Victoria je bil najmlađa u svojoj kategoriji djevojaka rođenih od 1999. do 2003. godine.
Iva Gerić nastupila je kod kadetkinja, među hrvačicama rođenim od 1999. do 2003. godine, u kategoriji do 60 kilograma. U prvoj borbi protiv odlične francuskinje posljednjim atomima snage pobijedila je 5:4. U drugoj borbi izgubila je na bodove od najbolje Nizozemke, kojoj je Iva pružila najveći otpor budući da je domaća predstavnica tuširala preostale dvije hrvačice. U zadnjoj, iscrpljujućoj borbi, u kojoj Iva nije smjela izgubiti tušem ili tehničkim tušem,odnosno bez osvojenog boda, što je odlučivalo o trećem ili drugom mjestu, Iva je malim padom koncentracije potkraj borbe dozvolila Njemici da osvoji bodove i tijesno pobjedi 12:10, Iva je ipak na kraju osvojila brončanu medalju, iako je pobjedila drugoplasiranu francuskinju.
Rene Dulikravić je u kategoriji dječaka od 8 do 12 godina do 26 kilograma imao dvadesetak konkurenata.U prvoj je borbi pobijedio tehničkim tušem izraelskog predstavnika, u dvjema borbama koje su uslijedile, protiv Mađara i Francuza, također je bio odličan, no vrlo je tijesno izgubio.
Ponajbolji hrvači Teo Varga i Leo Petrić, koji su nastupili u konkurenciji dječaka rođenih od 2002. do 2004. godine, imali su strašnu konkurenciju, pa je primjerice Teo u konkurenciji do 47 kilograma imao čak 31 suparnika. Leo je u kategoriji do 53 kilograma u prvoj borbi vodio protiv njemačkog predstavnika 8:2, ali je ispustio prednost, djelom i zbog sudačkih odluka, te na kraju izgubio na bodove 11:9. U drugoj borbi, protiv Danca, također je tijesno izgubio, ali je pokazao kvalitetu. Teo je u prvom kolu tehničkim tušem (16:6) pobijedio švicarskog predstavnika, a nakon toga je nes(p)retno izgubio od solidnog Čeha unatoč vodstvu. U trećoj borbi senzacionalno je tuširao odličnog Danca te u kasnijem meču, koji je počeo oko 19 sati, vidno iscrpljen, tijesno izgubio od Nijemca Barnowskog, kasnijeg finaliste, i turnir završio plasmanom na peto mjesto.
Marta Busija je u kategoriji kadetkinja, rođenih od 1999. do 2003., u jakoj konkurenciji 12 hrvačica do 55 kilograma, sjajno krenula i deset sekundi prije kraja imala pobjedu u rukama protiv vrlo dobre Šveđanke, koja je uspjela ostvraiti dva boda dovoljna za pobjedu 4:4, zato što je ona napravila zadnju akciju. U sljedećoj borbi Marta je tuširala dansku predstavnicu, a u borbi, u kojoj je već bilo pitanje medalje, premda iscrpljena odlično hrva protiv jako dobre i tvrde grčke predstavnice te vodi 8:6, 15 sekundi prije kraja i već polako slavimo, no grkinja je izvukla zahvat u zadnjim sekundama za 4 boda i slavila 8:10. Marta je u sva tri meča bila bolji protivnik te je medalja zamalo izmakla.
Ovakve rezultate ludbreški hrvači sigurno ne bi mogli ostaviriti bez ljudi koji su im pomogli, a posebno obitelji Vrdoljak i Abramović iz Nizozemske.
