Na današnji dan prije 20 godina (2. svibnja 2004.) napustio nas je Božidar "Boško" Kanoti, istinska sportska legenda ovih prostora.
Božidar "Boško" Kanoti bio jedan od najboljih varaždinskih, hrvatskih i najboljih tenisača na prostoru cijele bivše Jugoslavije, rođen je 15. veljače 1952. godine u Varaždinu i već kao dječak najavljivao je blistavu tenisku karijeru. Bio je peterostruki državni prvak u mlađim kategorijama bivše Jugoslavije. Odigrao je niz odličnih mečeva i u starijim uzrasnim kategorijama, a pogotovo za TK Varteks za koji je godinama nastupao. Bio je učitelj tjelesne kulture i svestran sportaš koji se također bavio rukometom i košarkom, iako je njegova najveća ljubav bila tenis u kojemu je ostavio i najdublji trag. Boško je imao tri stvari izvanserijske. Njegov dominantni forhend koji je bio preteča današnjeg forhenda jer se u ono vrijeme igralo više sa kontinentalnim zahvatom, a on je imao top spin s kojim je dominirao na terenu. Druga stvar je njegova pokretljivost i lakoća promjena pravca, danas to zovemo agilnost. I treća stvar je bila samopouzdanje, danas to zovemo psihološka priprema. Imao je toliko tog samopouzdanje nikad nije prerastalo u aroganciju i on je na terenu dao 110 posto od sebe - rekao je cijenjeni g. Marijan Dugandžić, njegov dugogodišnji prijatelj i teniski suvremenik.
Kanoti je bio dio generacije odličnih i vrhunskih sportaša te državnih prvaka koji su proizašli iz Varteksovog naselja, a čak se i među njima isticao.
Boško Kanoti je izdanak jednog izvorišta sportaša, a to je bilo Varteksovo naselje. Nije bilo kuće u tom naselju u kojoj nije netko bio sportaš. To je bilo slojevito bavljenje sportom. Klinci su se bavili tenisom, dječaci do 15-16 godina su se bavili nogometom, a iznad 25 godina su se bavili kuglanjem. Zvonko Vupora koji je igrao desnog beka za Varteks je u simultanki pobijedio Roberta Fischera u šahu, a taj valjda u 200 simultanki nije izgubio ni jednu partiju. Vidite što je to bilo Varteksovo naselje - rekao je cijenjeni g. Krunoslav Kruljac, varaždinski pisac i novinar.
1983. godine Kanoti je zaigrao u mađarskoj teniskoj ligi kao igrač Nagykanisze. Iako mu je tenis uvijek bio broj jedan Boško Kanoti volio je i košarku, a posebno uspješan bio je kao rukometaš.
Naime, igrajući za varaždinske klubove Mladost i Vamu bio je uvijek među najistaknutijima, a na utakmici između Mladosti i ludbreške Podravine (1971.) postigao je čak 54 pogotka, što je i danas ne samo varaždinski, već i hrvatski rukometni rekord.”
