Općinski sud u Varaždinu presudio je da je Stanoing dužan isplati tužitelju Z. M. iz Varaždin iznos od 709.758,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 2008. godine te nadoknaditi sudske troškove.
Tužbu je podnio radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, navodeći da je sa Stanoingom 11. studenog 2008. sklopio Kupoprodajni ugovor te Aneks Kupoprodajnog ugovora 2. srpnja 2012., temeljem kojih je tuženik prodao, a on kupio suvlasnički dio nekretnine koja se sastoji od zemljišta i zgrade, koji je povezan sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine u stambeno-poslovnom objektu u Varaždinu, što u naravi predstavlja stan te parkirno mjesto u podzemnoj garaži, pri čemu da je ugovorena i plaćena kupoprodajna cijena u iznosu od 108.807,50 EUR u protuvrijednosti kuna.
Cijena za predmetne nekretnine plaćena je avansom, a stjecanje nekretnina uredno je prijavljeno nadležnoj Poreznoj upravi, Područnom uredu Varaždin, Ispostavi Varaždin, koje tijelo je rješenjem odredilo visinu obveze poreza na promet nekretnina, koju je podmirio. Konačno, predmetne nekretnine da se nalaze u njegovom posjedu od 9. srpnja 2010., kada je sačinjen Zapisnik o primopredaji predmetnih nekretnina.
No, iako je tuženiku isplatio kupoprodajnu cijenu, nikada mu nije izdao tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva te je, štoviše nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora, iako je znao za prodaju nekretnina sklopio s Podravskom bankom Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, odnosno nezakonito opteretio predmetne nekretnine založnim pravom u korist treće osobe.
Činjenica da je u cijelosti uplaćena kupoprodajna cijena odnosno da predmetne nekretnine predstavljaju njegovo vlasništvo, da proizlazi i iz postupka predstečajne nagodbe koji se vodio nad tuženikom kao dužnikom, gdje je isti u Nacrtu predstečajne nagodbe od 20. 3. 2018. izričito potvrdio njegov status izlučnog vjerovnika, a po njegovoj prethodnoj obavijesti o izlučnom pravu.
Stanoing se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, ističući prigovor promašene pasivne legitimacije jer da više nije vlasnik predmetnih nekretnina. Naime, te nekretnine da su bile predmet ovršnog postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Varaždinu u kojem je imao položaj ovršenika, a Podravska banka d.d. Koprivnica položaj ovrhovoditelja, te su predmetne nekretnine prodane na dražbi kupcu Nekretnine Breza d.o.o. Stari Grad i istom dosuđene.
Rješenjem o dosudi broj Ovr-83/13-71 od 13. srpnja 2018. Zaključkom Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-83/13-95 od 1. travnja 2019. nekretnine da su predane kupcu Nekretnine Breza d.o.o. te je Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu brojem Z-4870/2019 od 6. lipnja 2019. na predmetnim nekretninama dopuštena uknjižba prava vlasništva za korist kupca Nekretnine Breza d.o.o. Stari Grad. Navodi tužitelja o sklapanju ugovora i plaćanju poreza te dijela kupoprodajne cijene da su točni, i to avansno, prema računima priloženim spisu, no kupoprodajnu cijenu tužitelj da nije isplatio u cijelosti, već je preostao dug u iznosu od 78.008,00 kn. Upravo to da je razlog zašto tužitelju nije predana tabularna isprava.
S Podravskom bankom d.d. Koprivnica da je doista sklopio Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koja je bila predmet kupoprodajnog ugovora, no tužitelj da izostavlja činjenicu da ga je višekratno pozivao na uplatu preostalog dijela dugovanja s osnove kupoprodajnog ugovora na račun Podravske banke d.d. Koprivnica, temeljem njezinog pisma namjere kojim se obvezala po primitku uplate izdati brisovno očitovanje radi brisanja tereta na nekretnini.
Iz samog Aneksa ugovora od 2. srpnja 2012. da proizlazi kako se tužitelj obvezao preostali dio kupoprodajne cijene u iznosu od 10.937,37 EUR uplatiti odmah po potpisu aneksa na žiro račun Podravske banke d.d. Koprivnica, dok se on obvezao skinuti hipoteku upisanu pod brojem Z-3862/11, upisanu za korist Podravske banke d.d. Koprivnica. Navedeni preostali iznos tužitelj da nikada nije uplatio te mu stoga založni vjerovnik nikada nije izdao brisovno očitovanje za brisanje navedene hipoteke, niti je on tužitelju iz istog razloga predao tabularnu ispravu.
Također, da je netočno da je priznao tužitelju pravo vlasništva na predmetnim nekretninama odnosno izlučno pravo na nekretnini, već je isto učinila Financijska agencija, Nagodbeno vijeće HR02, što je po njegovom mišljenju protivno zakonu, jer se izlučno pravo može priznati upisanom vlasniku, dakle, temeljem aktualnog zemljišnoknjižnog izvatka iz kojeg se može utvrditi pravo vlasništva. Osim toga, tužitelj da je znao za ovršni postupak kojeg je protiv njega pokrenuo ovrhovoditelj Podravska banka d.d. Koprivnica te je mogao na vrijeme reagirati podnošenjem prigovora treće osobe, te bi u parnici ishodio utvrđenje nedopustivosti ovrhe. Stoga da predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
U podnesku od 5. srpnja 2019. tužitelj je naveo da je nakon podnošenja tužbe i prijedloga za zabilježbu spora u ovom postupku, u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Varaždinu predmetna nekretnina prodana. Stoga da preinačuje tužbeni zahtjev i od tužitelja traži isplatu uplaćene kupoprodajne cijene u ukupnom iznosu od 709.758,30 kn.
Na temelju tako provedenog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve u međusobnoj povezanosti, sud je preinačeni tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim te ga je usvojio.
Naime, nesporno je da su stranke 11. studenog 2008. sklopile Kupoprodajni ugovor broj 12/08 te 2. srpnja 2012. Aneks Kupoprodajnog ugovora, predmet kojih je bila kupoprodaja stana i parkirnog mjesta u podzemnoj garaži Aleja kralja Zvonimira 11, Varaždin. Također, nije sporno da je tužitelj na ime plaćanja kupoprodajne cijene za navedene nekretnine isplatio tuženiku ukupni iznos od 709.758,30 kn, i to 21. 11. 2008. iznos od 573.600,00 kn, 1. 7. 2010. iznos od 99.966,30 kn i 22. 9. 2011. iznos od 39.192,00 kn, a da iste nikada nisu bile upisane kao njegovo vlasništvo.
Nadalje, nesporno je da su predmetne nekretnine bile predmet ovršnog postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Varaždinu te da su prodane na dražbi kupcu Nekretnine Breza d.o.o. Stari Grad, u čiju korist je Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu 6. lipnja 2019. dopuštena uknjižba prava vlasništva.
Imajući dakle u vidu navedene nesporne okolnosti i citiranu odredbu čl. 1111. ZOO-a, sud cijeni osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, i to da mu je tuženik obvezan vratiti odnosno isplatiti uplaćenu kupoprodajnu cijenu za nekretnine koje nikada nisu bile prenijete u njegovo vlasništvo, a koje su uslijed drugih pravnih radnji postale vlasništvo treće osobe.
