Biljke se prvenstveno hrane preko korijenja iz tla. Nešto hranjiva mogu primiti preko lišća, ali je najvažniji put onaj preko zemlje. Biljku u zemlji učvršćuje korijen. Korijen iz tla treba vodu, hranjiva i zrak. Zrak mu treba za vlastito disanje.
Kiselost tla
Temeljni faktori tla važni su za uzgoj bilja. Kada govorimo o kemijskim svojstvima, jedan od važnijih faktora je kiselost tla. To se mjeri tzv. pH vrijednostima. Za uzgoj cvijeća i ukrasnog bilja jednako su važne i vrijednosti aktualne kiselosti (mjerene u vodi), kao i potencijalne kiselosti (mjerene u otopini KCl). Vrijednosti potencijalne kiselosti nešto su niže nego mjerene u vodi, međutim upravo nestručnom gnojidbom tla ili supstrata većom količinom kationa (kalij, magnezij) dolazi do oslobađanja vodikovih iona i zakiseljavanja otopine tla. Time se naglo snizuje aktualna pH vrijednost tla čime se mijenjaju uvjeti u tlu te cvijeće zaostaje u rastu ili dolazi do propadanja. Sama pH vrijednost se jednostavno mjeri pomoću instrumenata pH-metra koji se mogu naći u bolje opremljenim dućanima. Većina biljaka treba umjereno kisele do neutralne uvjete u tlu (pH 6,0-7,0) iako i tu postoje značajne razlike. Biljke koje preferiraju kisele uvjete u tlu su Rhododendroni, biljke iz porodice Bromeliacea, erike, calune, Ilexi.
Zbog posebnosti uzgoja većine cvjetnih vrsta u posudama malog volumena ili uzgoja na javnim parkovnim površinama, gdje je dubina supstrata limitirana, učestalim zalijevanjem dolazi do ispiranja baza (kalcij) iz tla i zakiseljavanja uvjeta u tlu. Kod organske tvari u tlu problemi dolaze iz dva smjera; razgradnjom organske tvari u tlu (u povoljnim uvjetima vlage i temperature) dolazi do oslobađanja vodikovih iona koji zakiseljavaju tlo, dok iz drugog smjera problem dolazi prilikom upotrebe treseta koji je izvorno kiseo materijal.
Sama korekcija kiselosti provodi se prilikom pripreme tla ili supstrata korištenjem vapnenog materijala u odgovarajućim količinama (prema preporuci nakon analize tla ili supstrata u ovlaštenom laboratoriju). Ako je zemlja pak previše lužnata, preporuča se gnojidba kiselim tresetom. Gnojidbom najčešće dodajemo tri osnovna elementa: dušik (N), fosfor (P) i kalij (K). To su ona tri veličanstvena iz mineralnih NPK gnojiva.
Važnost dušika i željeza
Dušik je osnova rasta. U zraku ga ima u velikim količinama ali ga većina biljaka ne može uzimati iz zraka. Koji paradoks. U zemlji ga obično ima malo, zato ga dodajemo u tlo, ali se iz tla i lako ispire. On potiče intenzivan vegetativni rast. Zato nemojte pretjerati s KAN-om i UREOM koji su njegovi najčešći izvori. Dodavanje dušika kroz organska gnojiva puno je primjereniji način u vrtlarstvu.
Kod primjene kalija potrebno je paziti na oblik kalija u gnojivu. Kalij se najčešće javlja u dva oblika; kalij-kloridu i kalij sulfatu. Kalij-klorid je jeftiniji oblik kalijevog gnojiva, ali ako u tlu zaostane veća količina klora, tada to vrlo loše djeluje na biljku. Kalij sulfat je skuplji izvor kalija. Negativno svojstvo je da zakiseljava tlo zbog sadržaja sumpora ali, s druge strane, pozitivno svojstvo je sumpor koji je naročito važan za cvjetne vrste koje se uzgajaju radi mirisa. Naime, sumpor sudjeluje u stvaranju mirisnih spojeva u biljci pa je stoga važan za intenzivan miris.
Željezo je element koji je posebno važan za lisno ukrasno bilje jer sudjeluje u tvorbi klorofila koji čini zelenu boju biljke. Kod nedostatka željeza biljka ima tipičnu blijedu ili žutu boju lišća. Željezo se može dodavati tijekom pripreme tla ili supstrata ili kasnije folijarnom gnojidbom tijekom vegetacije.
Hranite svoje biljke!
Pozdravi iz Vrtnog centra IVA!
