Tradiciju darivanja paketa potrebitim obiteljima KITRO nastavlja posjetom obitelji Horvat u Kaštelancu, ovaj put u povodu Dana starijih osoba, koji se obilježavao 1. listopada.
Zajedno s predstavnicima tvrtke posjetili su gospođu Anu Horvat, osamdesetogodišnjakinju koja sa sinom Zdravkom živi u trošnoj kućici. Kako je i sam Zdravko već zakoračio u 60., svaka pomoć im je dobrodošla.
Da bi im barem malo olakšali svakodnevnicu, tvrtka TP Varaždin donirala je nekoliko paketa, koji će baki Ani i njenom bolesnom sinu Zdravku svakako biti od velike pomoći.
– Donijeli smo im ono najosnovnije i najpotrebnije – sredstva za pranje i čišćenje, prehrambene artikle, brašno, mlijeko, šećer, tjesteninu. Sve što nam svima svakodnevno treba i na što se najviše troši – rekla je Bernarda Kramar, članica Uprave TP Varaždina, koja im je uručila ovu hvalevrijednu donaciju.
– Ovim našim dolaskom želimo im poručiti da nisu zaboravljeni, da se ne trebaju osjećati izolirano – dodala je Bernarda i napomenula kako stariji ljudi život u vlastitom domu doživljavaju kao zdravo starenje, naravno, ako ima tko biti uz njih.
Vjerujemo da zakonodavne službe doprinose u skrbi za starije, kako bi ljudi mogli dostojanstveno živjeti svoju starost, ali bi to također trebala biti zadaća i najbliže okoline.
Na žalost, sve je više takvih staračkih i samačkih domaćinstava te tužnih životnih priča, čije su životne prilike i socijalni položaj vrlo teški i oni se osjećaju zapostavljenima.
Naime, pomaganje obiteljima koje žive u teškim uvjetima tradicionalna je akcija tvrtke TP Varaždin, koja ovakvim donacijama učestalo pomaže lokalnoj zajednici.
Da bi paketi zaista došli u prave ruke, TP Varaždin surađuje s Centrom za socijalnu skrb Varaždin, koji ih usmjerava na potrebite.
Baka Ana ističe da joj u posjet dolazi samo unuka, ali ona živi u Zagrebu pa ju ne može svaki dan posjećivati. Također, svaki joj četvrtak dolazi pomoćnica koja joj osim kućanskih poslova obavi i kupnju.
– Teško nam je, ali ipak se trudimo nekako preživjeti. Evo i rođendan mi je, a ovakav dar nisam mogla ni sanjati – zahvalno je rekla baka Ana.
