Terbotz se izdvaja među restoranima s kvalitetnom ponudom, čiji su temelj tradicionalna, ali osuvremenjena jela i vina svog kraja. I to ne samo po tome što nudi, već i tko te kako to radi, ali isto tako gdje. To potvrđuju i priznanja restoranu i njegovom osoblju, kao što je “Zlatni suncokret’ kao najbolji restoran u ruralnom dijelu Hrvatske ili uvrštenje među 100 najboljih restorana u Hrvatskoj, što je nedavno postignuće.
- Restoran nalazi se na vrhu jednog od brežuljaka u Železnoj gori, mjesta u Gornjem Međimurju poznatom po pitoresknom krajoliku čija se ljepota može doživjeti s naše terase, što posebno vrijedi tijekom ljetnih mjeseci kada želimo što više vremena provoditi na otvorenom i u prirodi, ističe Branimir Jakopić, vlasnik restorana Trebotz.
Kako objašnjava, restoran je dobio ime po ime po kuriji neposredno do njega, koju su izgradile u XIX st. plemićke obitelji Zichy i Terbotz, poznate po vinogradarstvu. Zadnji njihov potomak bila je Ilona Terbotz, koja je pokopana u obližnjoj Štrigovi, centru festivala Urbanovo, a nakon njezine smrti 1957. država preuzima posjed koji kasnije kupuje obitelj Jakopić te tu nastavlja vinogradarsku tradiciju.
Osim oko zadržavanja i nadograđivanja postignute kvalitete vina u vinariji i jela u restoranu, obitelj Jakopić se trudi i oko obnove kurije jer ima ambiciozan plan koji je pred ostvarenjem nakon godina ulaganja. - Obnova kurije je zahtjevna je jer se radi o starom zdanju, ali uspijevamo nekako uz pomoć i EU fondova. Kada završimo kroz nekoliko mjeseci, otvorit ćemo heritage hotel, veli Nada Jakopić.
-Vinogradarstvo se u našoj obitelj barem dva stoljeća. U starom podrumu imamo bačvu iz 1803.godine na kojoj su inicijali moga pradjeda Jerka Jakopića. To je zapisana povijest, a sigurno se u vinograde išlo i ranije, veli Jakopić.
Turbulentna događanja kroz povijest utjecala su i na ovu obitelj pa se vinogradarstvom ozbiljnije počela baviti 1963. godine. Tada su posađeni prvi nasade te kreće ozbiljan razvoj obiteljskog vinarstva koje ne staje ni danas. I to uspješno, što pokazuju visoke ocijene koja njihova vina dobivaju na domaćim i međunarodnim ocjenjivanjima, kao što je Decanter na kojem su i ove godine dobila medalje, i to dvije srebrne za graševinu i sauvignon.
U međuvremenu, malo nakon prijelaza tisućljeća, kreće i ugostiteljstvo unutar obitelji.
- Poslovanje smo proširili s vinarije na restoran jer smo vidjeli kako to rade drugdje u Europi, osobito u Austriji, Njemačkoj i Sloveniji, objašnjava Jakopić govoreći o počecima ugostiteljstva u obitelji.
Ponuda restorana temelji se na međimurskoj kuhinji, ali ima, naravno, i drugih i jela.
- Trudimo se dati najbolje od Međimurja na tanjuru, kao i u čaši. Naše je pravilo da u pripremi jela uglavnom koristimo sezonske namirnice unutar petnaest km oko nas, ukoliko ih nemamo u tri velika vlasnica vrta ili okolnim šumama i poljima. Sve radimo ručno, priloge, tjestenine, kobasice.. Sve sami radimo, to je naša priča. Zasad, hvala Bogu, imamo zaposlene samo domače ljude, od kojih 80 % dolazi pješke na posao ili biciklom, ukazuje Jakopić.
O jelima brigu vodi šefica kuhinje Silvija Horak, koja, za razliku od većine restorana, nije sama.
- Restoran ima četiri majstora kuhanja, jednog majstora konobara, tri magistra... Ulažemo u znanje, struku i mlade. S nama radi Amos Novak, član Hrvatske gastro reprezentacije, koji ide po sajmovima i pokazuje da zna kuhati ne samo jadranska Hrvatska, već i kontinentalna. Ukratko, trudimo se na sve strane vođeni vjerom da domeći, naslijeđeni recepti stari i više od stotinu godina mogu polučiti sjajan kulinarski doživljaj, naglašava Jakopić govoreći o ponudi koja privući brojne goste željne uživanja u domaćim okusima, okusima Međimurja, među kojima su i oni najzahtjevniji, predsjednici država, vlada…
-Temelj našeg ljetnog menija su sezonske namirnice iz našeg vrta: mlada mrkva, mladi grašak, mlada cikla, vrganji, lisičke... Ljeti se okrećemo jelima s manje umaka, a s više povrća, zelenog i lisnatog. Sve što nam priroda daje i što beremo u našem vrtu, uvijek pronađe svoje mjesto u meniju”, veli chefica Silvija Horak.
Nema puno restorana s vlastitom vinarijom, a Terbotz je jedan od njih. Vina iz svoje vinarije gostima nudi u restoranu, kao i na vođenim degustacijama u kušaonici ispunjenoj starinama.
- Iz naših podruma dolaze osvježavajuća, aromatična i razigrana vina. Njih je lako piti i lako razumjeti, a dobar objed ili večeru pečatimo iznimnim nektarima odležanih predikata, ukazuje Jakopić.
Vinska karta restorana nije velika, ali je posebna jer je na njoj samo kapljica iz Međimurja.
- Prije sveg tu su naša vina, koja gosti uglavnom traže. Uz njih, imamo i vina probranih međimurskih vinara. Budući da je radi također o nagrađivanim vinima, ne vidimo potrebu za nešto drugo, napominje Jakopić te ukazuje da je tom dijelu Međimurja oko 600 hektara vinograda s više od dvadeset sorti grožđa, od kojih se proizvodi oko 250 različitih etiketa vina.
