Ljepoticu i zvijer, priču o ljubavi koja pobjeđuje bez obzira na sve, aktualizirali su i kao mjuzikl na daskama Hrvatskoga narodnog kazališta izveli učenici 2. osnovne škole Varaždin. Čak 173 učenika od 1. do 8. razreda neumorno su radila, uvježbavala, kreirala, mijenjala i nizala ideje da bi nastalo ovo izvanserijsko ostvarenje.
Sa svojim su učiteljima, voditeljima izvannastavnih aktivnosti, dokazali da je ove školske godine za njih imperativ – „biti drugačiji“. Kako to da za postavljanje na scenu nisu odabrali danas popularne knjige, Harryja Pottera ili Gospodara prstenova, nego klasik prvi put napisan prije 260 godina, pitali smo inicijatora projekta, učitelja glazbene kulture i voditelja zbora višeg uzrasta, Nikolu Habeka, ujedno zaslužnog za preradu bajkovitog scenarija mjuzikla.
Preradili scenarij i songove
– Mjuzikl prati diznijevski motiv, ali odlučio sam malo skrenuti s puta. Sam original bio bi primjereniji višim uzrastima, ali s obzirom na to da je riječ o djeci, mladim glasovima koji su još u razvoju, preradili smo scenarij i songove. Osmislio sam način da postojeće songove preobličim, interpoliram s plesnim skupinama i hip-hopom, govorenim dijelovima... – otkrio nam je učitelj Nikola Habek kad smo se u školi sastali s glavnim glumcima i organizatorima mjuzikla.
Dodao je da su učenici ispočetka bili skeptični, ali tijekom samog procesa uvidjeli su da su se druženjem i suradnjom lakše uživjeli, razvijali i produbljivali karakterne osobine likova koje tumače, ali i postajali prijatelji.
– Mi smo svi prijatelji! – povikale su mlade zvijezde i prije nego što je učitelj uspio završiti rečenicu.
Belle, Gaston, Zvijer, Princ, Gđa Čajnik... Svi su bili spremni podijeliti svoje dojmove.
– Gluma mi nije bila veliki problem jer sam prije bio u dramskoj skupini. Mjesec – dva trebalo mi je da uđem u ulogu Zvijeri, ali nakon toga probe su bile sve bolje i bolje i ispalo je super. Slično kao i Zvijer. On je u početku grub, ali kasnije postaje dušica, postaje nježan, postaje čovjek – rekao nam je Karlo Rosenthal iz 7. d, koji je utjelovio Zvijer.
Razvoj u glumce
Zvijer postaje čovjekom zahvaljujući ljubavi princeze Belle, čiju ulogu u izvodi Tia Pikija iz 8. c.
– Bilo mi je prekrasno uživjeti se u lik Belle jer je nježna, draga i svi ju vole. Mnogi misle da je čudakinja jer voli knjige, ali i ja volim knjige. Spremna je boriti se za ono što želi i taj dio mi se sviđa. Nije bilo teških scena, a najdraža mi je i najupečatljivija scena kad Zvijer umire, to je tako tužno, plakala sam – otkriva nam Tia, koja je pred nama i zapjevala song iz predstave.
Učitelji su oduševljeni učenicima jer su se neki od njih od „nulte točke“ razvili u prave glumce, naročito Lovro Štefan iz 8. c, koji je utjelovio lik Gastona.
– Gaston je glavni negativac, umišljen je, sebičan, neljubazan, baš je „seljačina“... Kad sam dobio ulogu Gastona, bilo mi je to neobično, čudno, bio sam skeptičan i teško mi je bilo uživjeti se jer sam dosta suprotan tom liku, ali kako su probe prolazile, postalo mi je zabavno eksperimentirati s ponašanjem koje je suprotno od mojeg – rekao nam Lovro i s Tijom izveo dijalog koji nas je sve nasmijao, isto kao i dijalog Belle i Jana Hofera iz 7. d, koji nas je iznenadio preobrazbom iz šutljivog i naizgled sramežljivog dječaka u Bellinog oca gromkog i snažnog glasa.
Gotovo bez budžeta
Voditelji su nam pozornost skrenuli i na Jakova Jozića iz 6. d, koji se u ulozi Gastonova potrčka Lefoua izvrsno nadopunjuje s Lovrom.
– Mogu se u mnogočemu poistovjetiti sa svojim likom; kao prvo, malo sam ironičan i dvoličan, ali malo, u granicama normale, a moj lik je dvolični potrčko – s jedne strane se umiljavam Gastonu i radim sve što on kaže, a s druge strane mu se rugam i pravim od njega budalu, ironiziram ga. Mislim da sam dobio ulogu koja mi najbolje pristaje. Na daskama se osjećam kao u prirodnom okruženju – govori nam Jakov, koji je, kako kažu učiteljice hrvatskoga jezika, voditeljice dramskih i govornih skupina, Mirjana Halusek, Maja Šmic i Jasmina Varga, nevjerojatno opušten i prirodan, rođen za kazalište.
Ovo je zaista školski projekt, naglašavaju nam učiteljice, jer probe su se održavale često i izvan nastave, u njihovo slobodno vrijeme. Budžet je bio gotovo nula kuna, jer jedini materijalni troškovi bili su za izradu dvorca i sela te nabavku šminki.
– Ne pitajte koliko sati je potrošeno, od veljače probe smo imali jedanput do dvaput tjedno unutar redovne nastave i zahvaljujemo kolegama koji su nas mijenjali. Nije to izgubljeno vrijeme, ovo je iskustvo za sve neprocjenjivo – zaključuju učiteljice, a nakon razgovora o potencijalnoj budućnosti u Broadwayu ili londonskom West Endu, male zvijezde su ipak zaključile da će prije toga završiti srednje škole i upisati se na fakultete.
Kostime, scenografiju, pjevanje, hip-hop radionice... – odradili učitelji škole
Predstava je zahtijevala angažiranje u mnogim izvannastavnim aktivnostima škole. Koreografiju je osmislila učiteljica Tajana Stilinović, radionice hip-hopa i koračanja Marija Nenadić, Mirjana Vugrek i Jagoda Kanižaj, plesnu skupinu vodila je učiteljica Sandra Ostoić, valcer je najmlađe uvježbala učiteljica Štefanija Rušec, za zvukove triangla zaslužna je učiteljica Renata Maltar Novak i grupa Orffići, zboraše mlađeg uzrasta vodila je učiteljica Draženka Pust, a dramske skupine nižeg uzrasta učiteljica Nevenka Mihac.
Izrada scene i kostima bio je zadatak za Dinu Zebec i učiteljicu Željku Mihalj. Škola zahvaljuje učiteljima Ljiljani Inkret Martinčević, Darku Krznaru, Marti Cepanec, Tanji Klaneček, Dubravki Pavlić, tehničkom djelatniku Krunoslavu Magdiću, sponzoru koji je omogućio najam kazališne dvorane, tehničkom osoblju HNK-a Varaždin i intendantici Jasni Jakovljević. Zahvaljuju i na suradnji i susretljivosti Davorki Čorko Rodeš, Damiru Rodigeru i Branku Furijanu te studentici Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu Vendi Vernić na izradi plakata, a najviše svim učenicima na trudu, upornosti, strpljenju, odricanju, predanosti i smijehu.
