Očekujući žetvu, trudimo se oko dobrih plodova

Napisao/la: -

Prošlog smo tjedan razmišljali o otajstvima Kraljevstva nebeskoga koje je Isus pomoću prispodoba želio približiti i obajviti svojim učenicima i suvremenicima, a te su prispodobe itekako važne i za naše razumijevanje Kraljevstva Božjeg koje se počelo ostvarivati Isusovima dolaskom. Zaključili smo tako da Bog ne odustaje od čovjeka. Uvijek iznova sije sjeme Božje riječi čekajući strpljivo čovjekovu suradnju u ostvarivanju Njegovog nauma spasenja. A ovaj zaključak još će nam više potvrditi prispodobe o kraljevstvu Božjem koje ćemo čuti ove, šesnaeste nedjelje kroz godinu.

To su prispodoba o žitu i kukolju, sjemenu gorušice i kvascu. Prva od ovih triju prispodoba govori nam kroz sliku gospodara koji strpljivo čeka žetvu kako bi razabrao i odvojio pšenicu od kukolja. Naime, prispodoba govori kako je Bog zasijao dobro sjeme u svijetu, ali je uz dobro sjeme niknuo i kukolj. I dok su Isusovi suvremenici očekivali Mesiju koji će odmah pročistiti svoje kraljevstvo od zlih i zla, Isus nudi jednu drugačiju sliku Božjeg kraljevstva obilježenog Božjim strpljenjem.

U Božjem kraljevstvu postoji vrijeme sjetve, vrijeme rasta i vrijeme ubiranja ploda. Vrijeme sijanja i rasta je vrijeme prilike da zli postanu dobri, da se kukolj prometne u pšenicu, vrijeme je to koje je i svima nama darovano da donesemo dobar rod. Tu uočavamo još jednu posebnost Božje njive, Božjeg kraljevstva; u njemu je moguće da se kukolj pretvori u pšenicu.

Vrijeme žetve koje će doći, bilo u našem osobnom životu, bilo na kraju vremena biti će obilježeno Božjom pravednošću. Tada će Gospodar žetve odijeliti kukolj od pšenice i svatko će doživjeti pravednu sudbinu s obzirom na plod koji je izrodio u svom životu.

Zanimljivo je kako je obilježje ovozemaljske stvarnosti upravo činjenica da zajedno rastu kukolj i pšenica i kako je nemoguće odijeliti dobro od zloga, pravdu od nepravde kolikgod nam se to nekad čini nepoštenim. A svjesni svojih dobrih i loših plodova moramo biti zahvalni na takvom kraljevstvu Božjem u kojem nam strpljivi i milosrdni Bog uvijek iznova daje priliku. Gdje bismo bili da nas je Bog iščupao svaki put kad smo se svojim nedosljednim kršćanskim životom od pšenice pretvorili u kukolj?

I dok se u svom vjerničkom životu trudimo oko dobrog roda surađujući s Božjim sjemenom i računajući s njegovom strpljivošću, nemojmo zaboraviti što nam o kraljevstvu Božjem govore i druge dvije prispodobe: o gorušićinom zrnu i kvascu. Kraljevstvo Božje, ma kako bilo malo i beznačajno u odnosu na sile ovoga svijeta, sve jedno raste i razvija se baš kao i zrno gorušice koje postaje veliko stablo. A prispodoba s kvascem nam poručuje da kraljevstvo Božje djeluje na sve s kojima dolazi u doticaj, makar se ponekad očima ne vidi njegovo djelovanje.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

043 logo

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.