Medvjeđe su usluge itekako skupe!

Bio je naivan, radnik s osmogodišnjom školom. Radio je na pomoćnim poslovima i počeo se baviti u slobodno vrijeme pisanjem pjesama. U njegovu gradu godinama je djelovala literarna sekcija, koja je imala oko stotinu članova. Naš glavni lik zove se Đuro i rodom je iz istočnih krajeva Hrvatske te se u gradu kajkavštine u kojem živi teško snalazio. Jednog je dana, uza sve to, dobio otkaz kao tehnološki višak. Živio je siromašno od socijalne pomoći, nekoliko godina. U tom periodu preživljavanja u trošnoj kućici snalazio se svakojako. No netko se zainteresirao za njegovu trošnu kuću i pogodba je sklopljena. Đuro je odjednom postao bogataš! Prodao je kuću i okućnicu za popriličnu svotu novaca. Često bi se predstavljao kako je dobitnik „jack pota“ na engleskom lotu. Usto kaže da na kladionicama često dobiva i da sam ne zna koliko ima novca, ma za tri svoja života!, tvrdio je.

Tako je Juri pokazao svoje pjesme. Pa nisu ti tako loše. Početničke, ali olovka redaktora mogla bi ti od toga načiniti i zbirku pjesama i, tko zna, možda i ti jednog dana postaneš veliko pero.

Uporan bijaše Đuro. Ma nema veze koliko košta izdavanje zbirke, ja ću to financirati, ma imam ja novaca. I prijatelj Juraj upozna Đuru s nekim od članova gradske literarne sekcije. Bio je tu neki, kako su ga u sekciji nazivali, Hromi Daba, kojem je Đuro rekao da piše pjesme od svoje šeste godine i da samo ima šest razreda osmogodišnje škole. No, nema problema, rekao je Hromi Daba.

Donio tako Đuro Hromom Dabi svoje pjesme. „Odlično“, kazao je Hromi Daba, jer se prethodno Đuro njemu pohvalio kako ima mnogo novaca. I dvije zbirke ugledale su svjetlo dana: lijep početak jednog početnika.

Hromi Daba urliče: „Ti si veliki pjesnik Đuro, ma ti budeš legenda… Ma ti ćeš postati poznat i tvoje će se knjige prodavati kao suho zlato.“
Hromi Daba cvate od radosti kako je opet jednog naivca našao da ga opljačka, na fin "književnički" način!

U kuću Hromog Dabe često je dolazio Đuro i obilato hranio, napajao i duhanio svog spasitelja. Dvije su zbirke za početnika bile veoma dobro i plasirane. Mada je poslovao s gubitkom. Ubrzo se krug proširuje, opsjela Đuru još nekolicina lažnih autoriteta. Daba je član literarne sekcije i za njeno članstvo konačno se zainteresirao i sam Đuro.

Za učlanjenje u tu književnu sekciju tražili su se i uvjeti. Najmanje jedna zbirka pjesama, ali i kvaliteta mora biti na visini. Za to opet postoji više članova komisije, a ona odlučuje o prijmu. No, budeš li ti član ove udruge književnika, dobit ćeš i člansku iskaznicu. Tom članskom iskaznicom lakše ćeš doći do sponzora i tada si glavni. Već mu je i pristupnicu napisao sam Hromi Daba i ispunio, naravno, lažnu. Kao zanimanje kandidata upisao je umirovljenik - književnik! Svima je to pomalo bilo smiješno, nije u mirovini i nije književnik iako je izdao dvije početničke zbirke, ali Hromi Daba rekao je da je on ipak veliki pjesnik. Đuro je uživao u takvoj ocjeni. Mislio je da su oni njemu zavidni, a utjehu i ohrabrenje tražio je Đuro kod Dabe. To je i bio veliki cilj Dabe. Članovi literarne sekcije su ogorčeni, ne na Đuru i njegovo pisanje, već na lopovluk ove trojice, kojima su ukazali povjerenje.

Đuro je primljen uz negodovanja, ali Hromi Daba održao je govor:

„Đuro piše od svoje šeste godine, Đurin je tata pisao pjesme pod drugim imenom ili pseudonimom poznatim hrvatskim pjevačima.“ (…i to je bila laž, jer Đurin je pokojni otac bio radnik, nešto malo je radio u Njemačkoj, ali građani su ga svi znali kao švercera ručnih satova na tržnici).
Uspješnost se valja proslaviti i počinje Dabina prljava rabota. Daba piše, prevodi i recenzira pod „drugim“ imenom, a to drugo ime je Đurino.

Davnih godina Daba je i u onom sistemu bio poltron. Njegova je prošlost bila kriminalna, čak je nekoliko godina boravio u nekom od kazneno-popravnih domova. I tamo se “izučio” za pjesnika, tako su barem kazali oni koji ga poznavahu. U to vrijeme izdao je zbirku pjesama o drugu Titu, a kako je danas takovo vrijeme, on je prestao govoriti o toj knjizi. Mada je prije time zahvaljivao drugu Titu što ga je pomilovao i dodijelio mu prijevremenu slobodu.

E, to je bila lijepa prilika Hromom Dabi da se opet na lak način domogne novaca. Prepisao je cijelu knjigu, ali umjesto druga Tita stavio je riječi dragi Bože! I sve je u najboljem redu.

Pa bi Daba rekao Đuri: „Evo, to su sada tvoje pjesme, i to duhovne.“

Knjiga je napisana na književnom standardnom jeziku pa ju je i u istoj knjizi preveo na kajkavski. Potom je još napisao recenziju, sam sebe pohvalio:„Đuro, što kažeš?“

„Ma dobro“, kaže Đuro i cvate od radosti te si misli kako u kratkom roku ima već i treću zbirku… i to vrsnu. Da, kvaliteta je prva liga – ali to ti košta. Pisanje pjesmi 500, prijevod 500 i recenzija 500. Sveukupno 1.500 kuna! Na to je Đuro samo slegnuo ramenima.

„Medvjeđe“ usluge su plaćene i preplaćene! Đuro ostaje bez novca, prijavio se na socijalnu skrb. Knjige su mu ostale kao uspomena na Hromog Dabu, tog Hromog Dabu, koji sada Đuru više ne prima u svoj dom!

Nema novaca, nema prijatelja i ne može više nikome lagati!

Eto, na kraju ostaje pouka iz Biblije njemu za utjehu, a njima i svima nama za opomenu – sve što je bazirano na laži i neistini, kratkog je vijeka. Samo će vas istina spasiti – riječi su Kristove!

Milan Janjetović

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

043 logo

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.