Kakve veze imaju kovanice s duševnim zdravljem čovjeka

To jutro probudio sam se poprilično sretan. Izašao sam iz stana kako bih digao novce s bankomata. Trebalo mi je za dućan. Naime, jučer popodne sjela je plaća, a hladnjak je bio poluprazan.

Nakon što sam digao novce, otišao sam po namirnice. Teta na kasi mi je izračunala 135,60 kn i ja sam joj dao 200 kn.

– Sitno? – upitala me gledajući u ekran od kase.

– Nemam – odgovorio sam.
– Uhh!! – zapuhnula je nezadovoljno – Od jutra mi svi dolaze s krupnim novčanicama. Od kuda da vam svima vratim? – nastavila je negodovati tražeći sitno po pretincima.

Šutio sam i čekao. Ne želim da mi išta pokvari ovaj dan. Uspjela je izbrojati sitno i dalje mrmljajući. Ipak sam ju pozdravio izlazeći iz dućana iako nije uopće obraćala pozornost na mene, već je automatski pozdravila sljedećeg kupca.

Kada sam ušao u stan, sjetio sam se da sam zaboravio kupiti cigarete. I dalje poprilično sretan, izašao sam iz stana.

– Dobar dan! Bijeli Malboro – rekao sam prodavačici na kiosku.

– Dobar dan! 26 kn.

– Evo – stavio sam 50 kn na pult.

– Ništa sitnog? – upitala je mrzovoljno.

– Ne – odgovorio sam.

– Nemam vam za vratiti – rekla je hladno.

– Ali meni trebaju cigarete – rekao sam.

– Žao mi je – odgovorila je nezainteresirano.

U meni je polako počeo kipjeti bijes.

- Što sam to krivo danas napravio? – pomislio sam.

- Dajte mi i tramvajsku kartu. – rekao sam joj.

- Ne pomaže ništa. – rekla je.

- Nemam vam za vratiti. – cinično se nasmijala uživajući u mojoj nemoći.

Taj tren sam poludio i počeo se derati.

– Da li ste vi svi normalni? Da li sa bankomata mogu dići sitno? Da li ga serem? – pitao sam ju.

Prodavačica je razrogačila oči.

– I da imam sitno, ne bi vam prodala. – rekla je prkosno.

– A vi me poljubite u dupe. – nadodala je.

- Kako vi to razgovarate sa mnom gospođo? – pitao sam.

- A šta vi mislite da ću ja svakakva govna slušati? Da mi je to posao, da slušam vas kupce koji ste uvijek u pravu i dolazite mi tu s krupnim novčanicama po cijele dane i zahtijevate svoja prava. A tko pita za moja prava? Da se popišam tu na novine pred svima? Da odem razmijeniti novčanice dok vi kradete novine? Na psihijatriji ću završiti od vas budala…

Nisam ju nastavio slušati. Nije bilo smisla. Ušao sam u tramvaj i tražio vozača kartu pružajući mu onih 50 kn.

- Sitno? – upitao je gledajući u retrovizor.

Od toga jutra poprilično pazim da mi krupne novčanice ne pokvare dan. Ponizno kupujem sitnim novčanicama na kiosku i u tramvaju, a u dućanu plaćam karticom.

Samo da ne završim na psihijatriji.

Petra Vrban

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

043 logo

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.