Sutkinja nas je na zadnjem ročištu upozorila da, prema zakonu, nismo obavezni dolaziti na javnu objavu odluke, a isto su mi ukazali i moji odvjetnici te rekli da je i više nego dovoljno što sam zbog postupka u Zagrebu bio više od 200 puta, pri čemu sam napravio više od 40.000 kilometara, koliko je potrebno za put oko svijeta, kaže Davor Patafta, objašnjavajući zašto nije bio na zagrebačkom Županijskom sudu kad je izrečena nepravomoćna zatvorska kazna njemu, Ivanu Čehoku i Narcisi Huljev.
Vi ste očekivali drukčiji ishod postupka?
S obzirom na to da nitko ništa nije kriv niti je loše napravio, a što jasno pokazuju i dokazi, bio sam uvjeren da će sud, prije svega, utvrditi istinu za sve točke postupka. Očito je, međutim, da je sud tražio svojevrsni kompromis da se na neki način amortiziraju stvari iz prošlosti, iz 2011. godine, koje nisu baš pohvalne niti za represivni aparat, a niti za hrvatsko pravosuđe.
Ipak, USKOK je prije presude odustao od glavnog djela – udruživanja, a smanjio je osjetno i štetu, a sud je još odbacio dvije točke optužnice…
Vrlo sam zadovoljan presudom jer je sud prvog stupnja presudio i srušio osnovne sumnje u najveće dijelove optužbe, koja je od početka bila tragikomedija, kako sam i tvrdio. Sud je potvrdio da je ugovor o MBO obradi problematičnoga varaždinskoga baliranog otpada, vrijedan 148 milijuna kuna, ispravan i da nitko nije kriv za njega, kako se godinama optuživalo.
Habuš je kao gradonačelnik s čekićem sam sebe i građane udarao po nozi samo da ne bi ispalo kako je Čehok napravio dobar ugovor s tadašnjim direktorom Varkoma Tomislavom Kezeljem.
Kao što ste rekli, sud je presudio da je ugovor Winaira i Grada Varaždina o modernizaciji i razvoju aerodroma u Varaždinu na oko 20 do 30 milijuna kuna, pa i više u budućnosti, ispravan i da nitko nije kriv vezano uz ugovor o projektu ulaganja.
Sud je, također, presudio da je ugovor o projektu POS stanogradnje na lokaciji u Ulici Vilka Novaka, u vrijednosti oko 42 milijuna kuna, ispravan i da nitko nije kriv, kako je netko drugi ranije tvrdio.
Izrazito sam ponosan na te vrlo korisne projekte, koji su u prošlosti pokrenuti i za koje je trebalo deset godina da ih svi shvate s njihovim prednostima, pa u konačnici, evo, i sud prvog stupnja. Naime, i ja i T7 VIS i T7 Grupa i Winair smo za sve velike ugovore i projekte oslobođeni bilo kakve krivnje. Stoga sada možemo još jednom reći: „Bravo svima koji su vjerovali u prednosti tih projekata i da je čak i hrvatski sud prvog stupnja to potvrdio.“
Više čitajte u tiskanom izdanju Varaždinskih vijesti
