U slopu prijekta „DETOX- Ruralna detoksikacija upoznavanjem bogatstva kulturne baštine“ koji je podržan od od strane europske unije i financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru programa suradnje Interreg V-A Slovenija –Hrvatska 2014-2020 u četvrtak, 27. rujna, održana je još jedna Etnotour radionica. Ovaj put tema radionice bile su „priče iz davnine“ odnosno priče iz viničke bogate prošlosti.
Okupljene sudionike koji su se rado uključili sa svojim pričama i saznanjima o prošlosti Vinice na početku je pozdravio načelnik Marijan Kostanjevac spomenuvši najznačajnije viničke osobe i događaje. U nastavku je tako bila dotaknuta priča o istaknutim viničkim osobama poput svećenika i znanstvenika Franje Jambrehovića, povjesničara, političara i pjesnika Nikole Istvanfya, grofova Bombelles, dobročiniteljice grofice Terezije Erdödy Raczynski, hrvatskih banova koji su stolovali u Vinici: Stjepana Lackovića, Andrije Bot de Baina, Adama i Franje Batthanya, Benka Thurocya i Ivana Draškovića, pa sve do akademika Marka Ciglara i kniževnika Božidara Damnjanovića Benedikta.
Pričalo se i događajima vezanim upravo uz Vinicu – od prvog vozila koje je u Vinicu dovezao grof Marko Bombelles, koji je zaslužan i za prvo tenisko igrlište kao i o činjenicama kako je upravo u Vinici uveden prvi telefon, osnovane prva pošta, štedionica, čitaonica i apoteka te prvo dobrovoljno vatrogasno društvo u ruralnom području.
Kao što je je rekao Miran Bojanić Morandini, direktor Turističke zajednice Varaždinske županije, na širem području nema takvog kraja koje ima toliko spomenika kulturno-povijesne baštine i takav povijesni značaj kao što to ima Vinica.
Posebni gost radionice bio je g. Dragutin Slunjski, posljednji načelnik nekadašnje Općine Vinica koja je bila ukinuta 1962. godine po tadašnjem novom teritiorijalnom preustroju. Iz njegovih su priča prisutni mogli čuti što se sve poduzimalo u ono poslijeratno siromašno doba kako bi se ljudi zadržali na ovom području i kako bi im se olakšao život , od darovanja zemljišta i izgradnje nove osnovne škole, izgradnje i otvaranja srednje škole, elektrifikacije brežnih naselja, otvaranja tvorničkih pogona kako bi se pružila mogućnost zapošljavanja osiromašenom narodu i sl.
Sudionici radionice uključivali su se svaki sa svojim pričama, saznanjim a i anegdotama, a nek i i prisjećanjima te je opći zaključak bio kako je vinička prošlost nepresušan izvor informacija koje treba istraživatii, obraditi i u konačnosti objaviti prikupljenu povijesnu građu.
Nadalje , bilo je riječi i o viničkim znamenitostima koje treba brendirati i iskoristiti kao turistički proizvod poput viničkog kamena, viničkih izvora pitke vode, viničke narodne nošnje i dijalekta, pa sve do glasovitog arboretuma.
Sve u svemu bila je to jedna interesantna radionica i ugodno provedena večer na kraju koje je sve prisutne razgalio „vinički pučki piesnik“ mr. Ivan Bek pročitvaši dvije pjesme iz svoje knjige „Duša kamena“ pisane na viničkom dijalektu.
