Prodavajući zelje, repu, bučino ulje i krumpir već desetak godina na varaždinskom placu svakodnevni je posao novoizabrane najkumice Josipe Ljubek iz Vidovca. Inače, na placu je puno kumica, ali svatko ima onu jednu najdražu koja ima najbolju ponudu, ali i širok osmijeh za svakoga. Vjerojatno je to presudilo u odluci kupaca koji su Josipi Ljubek dali najviše glasova i titulu najbolje.
- Potječem iz prave zeljarske obitelji u kojoj je proizvodnja kiselog zelja već tradicija. Proizvodnja u svrhu prodaje počela je sredinom 60-ih godina prošloga stoljeća. Tada su moji djed i otac počeli s uzgojem zelja „na veliko“ na vidovečkom području. Kiselili su ga i prodavali u Zagrebu u suradnji s jednim od najvećih prodavača proizvoda tog tipa na Dolcu. Početkom 70-ih moji roditelji sele iz Zamlače u Krkanec k djedu te počinju s kiseljenjem zelja kod kuće - započinje svoju priču Josipa.
Potom su izgradili kiseljaru te su nekada zelju prilikom kiseljenja dodavali papar, sol, kukuruz i lovorov list dok danas dodaju samo sol da bi zadržali puninu okusa.
- Kako su roditelji starili, tako smo suprug i ja polako počeli preuzimati poljoprivredno gospodarstvo. Danas je suprug nositelj gospodarstva i član Udruge proizvođača voća i povrća „Zeljari“ te Poljoprivredne zadruge Varaždinsko povrće. Prije 10-ak godina prestali smo s prodajom na Dolcu i počeli prodavati ovdje, na varaždinskom placu - objašnjava, dodajući da osim kiselog zelja nude i kiselu repu te bučino ulje. Također, uzgajaju krumpir za veleprodaju, a imaju i raznoliko povrće i vinograd za vlastite potrebe.
- U poslu nam puno pomaže četvero djece te se nadamo da će netko od njih nastaviti tradiciju. Ponosni smo što svojim kupcima možemo ponuditi zdravu i kvalitetnu domaću hranu bez umjetnih konzervansa, uzgojenu iz vlastitog sjemena koje je u obitelji generacijama - kaže.
Više o našoj najkumici čitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
