U Restauratorskom centru u Ludbregu 3. svibnja održana je prigodna svečanost u povodu 30 godina postojanja.
Ovaj Centar osnovan 1994. godine danas je diljem Hrvatske, ali i svijeta poznat kao „ratna bolnica za umjetnine“. Cilj idejnih začetnika bilo je spašavanje i privremeni smještaj evakuiranih kulturnih dobara iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske. Smješten je u glavnu zgradu dvorca Batthyány, koju je 1992. godine Grad Ludbreg ustupio tadašnjem Ministarstvu prosvjete, kulture i športa na korištenje bez naknade, za potrebe zaštite kulturne baštine. Zgrada dvorca za tu je svrhu obnovljena te uređena kao središnja čuvaonica za pokretna kulturna dobra, s restauratorskim radionicama Hrvatskog restauratorskog zavoda.
– Drago mi je da sam danas ovdje na ovoj velikoj obljetnici. Ne smije se zaboraviti na pomoć koja nam je bila pružena u tim ratnim danima, posebice od kolega iz Bavarske s kojima smo nastavili njegovati suradnju. Uz sve ono teško što su nam donijele mnoge krizne godine, uspjeli smo iznjedriti i nešto dobro. Ovaj centar je osim stručne funkcije dao i veliki doprinos lokalnoj i regionalnoj zajednici da ga se prepoznaje kao jedno vrijedno i važno mjesto. To su velika postignuća na koja možete biti ponosni – kazala je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.
Ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda, Boris Mostarčić naglasio je kako je devedesetih godina ovo bila ratna bolnica koja je kasnije oformljivanjem različitih odjela dodatno dobila na značaju.
- Danas su ovdje oni koji su uključeni od obnove do kasnijeg funkcioniranja Restauratorskog centra. Devedesetih godina kada je osnovan kao ratna bolnica uz njega je oformljena i mala radionica za rad na hitnim intervencijama na zidnom slikarstvu, a kasnije i odjel za tekstil, odnosno tekstiloteka i koja skrbi za jedan dio baštine koji zatičemo na ovom prostoru i čuva veći dio tekstila Varaždinske biskupije. Značaj depo koji je bio velik u ratno doba ponovo se iznimno bitnim pokazao i nakon potresa. Restauratorski centar koji je ujedno i čuvaonica za umjetnine cijelo vrijeme se koristi u punom opsegu – rekao Boris Mostarčić.
Ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić također je naglasio kako je ovo važan i velik događaj koji je okupio one koji su sudjelovali u preobrazbi starog dvorca u ovo što je danas, one koji su dali obol da dvorac ostane sačuvan i prepoznatljiv simbol Ludbrega kao i one koji su radili ili još i danas u njemu rade.
- Za nas u Ludbregu jako je važna suradnja s Ministarstvom kulture i Hrvatskim restauratorskim zavodom ne samo na ovoj zgradi nego i drugim važnim objektima. Prije nekoliko godina je ministrica upravo u Ludbregu otvorila Arheološki muzej Iovia. Ludbreg koliko god bio mali, obogaćen je brojnim vrijednostima, a posebno smo ponosni na našu kulturnu baštinu. Pred nama je još jedan veliki zajednički izazov. Prijavili smo i dobili projekt energetske obnove dvorca, jedan od vrjednijih projekata koje je ministarstvo odobrilo i nadamo se da ćemo zajedno i taj izazov uspjeti prevladati kako bi dvorac bio još spremniji za naredno razdoblje – kazao je gradonačelnik Dubravko Bilić.
Energetskom obnovom predviđa se zamjena postojećeg sustava strojarskih instalacija u cijelosti, zamjena rasvjetnih tijela učinkovitijima te poboljšanje elemenata vanjske ovojnice građevine u mjeri u kojoj je to moguće bez zadiranja u spomenička svojstva građevine.
Kako je rekao varaždinski župan Anđelko Stričak, ova je županija poznata po tome što se na njenom području nalazi najveći broj dvoraca, utvrda, kurija i palača.
– Upravo zbog toga na našem području nalazi se i konzervatorski odjel zahvaljujući kojem nastojimo čim više toga očuvati i zaštititi, predstaviti javnosti te predati budućim naraštajima. Na našem području nalaze se i značajni svjetski lokaliteti poput Špilja Vindija, Gomila, Gaveznica, arheološki lokaliteti, poznata nam je i Erika, vunasti nosorog. Zato Varaždinska županija u suradnji s jedinicama lokalne samouprava i Ministarstvom kulture ima u planu izgraditi niz prezentacijskih centara. Nedavno smo proslavili 150 godina dvorca Trakošćan, danas imamo obljetnicu u Ludbregu, a pred nama je još jedna velika obljetnica, dvorac Opeka slavit će 350-tu obljetnicu – poručio je župan Stričak.
O počecima djelovanja „ratne bolnice za umjetnine“ govorio je Ferdinand Meder, bivši ravnatelj Hrvatskog resturatorskog zavoda.
- Sve je počelo ugrožavanjem i štetama na našoj kulturnoj baštini tijekom oružane agresije na Hrvatsku 1991. i sagledavanja posljedica. Ludbreg je tom prilikom bio uočen kao pozicija za potencijalni sabirni centar i čuvaonicu za kulturna dobra koja su oštećena. Iako neuređen prostor, po položaju, veličini i stabilnosti građevine odgovarao je uvjetima. Uslijedila je konzervatorska i restauratorska sanacija, a potom i adaptacija za novu namjenu. Mnogi su u tome sudjelovali i ovim im putem zahvaljujem. Predstavnici Bavarskoga zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika pružili su veliku pomoć donirajući restauratorsku opremu i stručnu literaturu te novčana sredstva za pomoć pri osnivanju restauratorske radionice, a financijska pomoć stigla je i od bavarske Vlade, Hypo – Zaklade za kulturu, Bavarskoga državnog ureda i nadbiskupskih ordinarijata München – Freising i Bamberg. Imao sam prilike surađivati s mnogima danas ovdje prisutnima. Iz moje dugogodišnje radne perspektive čini mi se da su najveća snaga i potencijal ovog restauratorskog centra upravo njegovi djelatnici kao i podržavajuće okruženje – zaključio je Meder.
Tih ratnih godina, još 1991. godine na području Hrvatske organizirano je 15 čuvaonica za umjetnine, a upravo je dvorac u Ludbregu svojim kapacitetom i uščuvanošću pružao osnovne uvjete za pohranu evakuiranih umjetnina.
Predstavnici Bavarskoga zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika (Bayerisches Landesamt für Denkmalpflege) pružili su veliku pomoć donirajući restauratorsku opremu i stručnu literaturu te novčana sredstva za pomoć pri osnivanju restauratorske radionice, a financijska pomoć stigla je i od bavarske Vlade, Hypo – Zaklade za kulturu, Bavarskoga državnog ureda i nadbiskupskih ordinarijata München – Freising i Bamberg. U restauratorskim radionicama su uz domaće radili i strani konzervatori-restauratori, njihovi suradnici i studenti te stručnjaci čija je djelatnost bila vezana uz konzervatorsku i restauratorsku djelatnost. Opravdanost projekta obilježena je 1997. godine dodjelom namjenskog kredita Bayerische Landesbank i Bayerische Landesanstalt für Aufbaufinanzierung Hrvatskom restauratorskom zavodu, uz odgovarajuće odluke o jamstvu Vlade Republike Hrvatske, za cjelovitu obnovu dvorca Batthyány te za dodatno opremanje Restauratorskog centra, koji je iste godine ušao u sastav Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Restauratorski centar Ludbreg svečano je otvoren 4. svibnja 2000. godine. Intenzivirano je konzerviranje i restauriranje u ratu oštećenih umjetnina pohranjenih u prostorijama dvorca, a potom i drugih spomenika hrvatske kulturne baštine. Uz radionice za restauriranje štafelajnog slikarstva i polikromirane drvene skulpture, osnovan je 2003. godine i Odsjek za tekstil, a 2009. godine i Tekstiloteka – specijalizirana zbirka u kojoj se čuva i obrađuje ugrožena povijesna tekstilna građa.
U Centru se održavaju i brojni programi stručnog usavršavanja za konzervatore i konzervatore-restauratore (konferencije, seminari i radionice) te programi međunarodne suradnje, s ciljem unapređivanja konzervatorske i konzervatorsko-restauratorske djelatnosti.
