Kada vidiš mačku da se uz plot penje, povuci je za rep i sjeti se mene! Prijatelj se lako nađe kad se pjeva i veseli, ali tek kad tonu lađe, vidiš tko ti dobro želi. Ti si šećer, a ja med, zajedno smo - sladoled! Kada jedeš kruha i salame, sjeti se mene i školske galame!
Ovo su tek neki od stihova koji se mogu pročitati na zanimljivoj izložbi spomenara, otvorenoj uz prigodan program u ponedjeljak 17. travnja u Osnovnoj školi "Vladimir Nazor" u Svetom Iliji.
Osim stihova, izloženi su i spomenari koji dočaravaju i vraćaju nas u vrijeme kad su ove šarene bilježnice bile nezaobilazan pratitelj i svjedok školskih dana.
- Dio naše izložbe spomenara je jedinstvena putujuća izložba Muzeja spomenara, u vlasništvu bračnog para Igora i Željke Novaković iz Zagreba. To je impresivna zbirka spomenara, od kojih najstariji datira iz 1814. godine. Drugi dio izložbe su spomenari iz naše zajednice - naših učitelja, naših obitelji, prijatelja iz djetinjstva... - pojasnila nam je ravnateljica škole Anđelka Rihtarić.
Izložba je otvorena od 17. do 28. travnja te je svakog radnog dana od 8 do 19 sati može razgledati svatko tko želi.
- Na izložbu smo pozvali sve škole iz naše županije i susjedne Koprivničko-križevačke županije, a otvorena je i za građanstvo. Do 28. travnja svatko tko želi može doći i razgledati izložbu - pozvala je ravnateljica.
Izložba koja povezuje prošle generacije s današnjima dio je projekta "Kad se kriju mnoge stvari, tad se pišu spomenari".
- Sam ovaj projekt je osmišljen na temu međugeneracijske solidarnosti kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja te oživljava ne samo stare običaje, nego i stare emocije i način izgradnje odnosa među ljudima pa će i naša djeca jednog dana imati zabilježene svoje đačke dane u tim spomenarima - istaknula je ravnateljica.
Više o projektu "Kad se kriju mnoge stvari, tad se pišu spomenari" otkrila nam je učiteljica Sunčana Lelkić, koordinatorica projekta.
- Projekt je pokrenut s dva temeljna cilja. Prvi je oživjeti tradiciju pisanja spomenara među učenicima, a drugi je napraviti i sačuvati uspomenu zbog preseljenja iz stare u novu školsku zgradu. Svaki učenik je napravio jednu stranicu spomenara i to će nam ostati kao trajna uspomena na godinu useljenja u novu školu - istaknula je.
Pojasnila je da se projekt provodi kroz sedam faza tijekom ove školske godine. U njemu sudjeluju svi učenici, učitelji i djelatnici škole, a uz koordinatoricu Sunčanu Lelkić, voditeljice projekta su učiteljica hrvatskog jezika Maja Priher, učiteljica likovne kulture Dijana Piskač, učiteljica glazbene kulture Jelena Keretić, vjeroučiteljica Gordana Šimunec i knjižničarka Tatjana Slunjski.
- Prva faza bila je radionica tehnike izrade spomenara u dvoru Trakošćan, na kojoj je sudjelovalo 25 učenika predmetne nastave. Naučili su koje sve tehnike mogu koristiti prilikom izrade spomenarske stranice. Ugostila nas je restauratorica pripravnica Valentina Meštrić koja je učenicima objasnila kako, primjerice, mogu postići efekt starog papira pomoću kave i zelenog čaja, slikali su solju, izrađivali origamije, a na kraju smo sve to spojili u dva velika plakata koje čuvamo u školi - kazala nam je koordinatorica projekta.
- Druga faza je bila vezana uz samo pisanje. Ivana Dumbović Žužić, viša kustosica pedagoginja Hrvatskoga školskog muzeja, održala je radionicu krasopisa, i to u ulozi stroge učiteljice. Učenici su u uniformama kakve su se nekad nosile učili o povijesti školstva, osobito o pučkim školama iz 19. stoljeća, kako se pravilno ponašati u razredu, kako sjediti... Vježbali smo pisanje u krasopisankama kosim, kružnim i uspravnim pismom - dodala je.
- Treća faza bila je odabir najljepših stihova iz spomenara. Projektni tim je odabrao 40-ak stihova koje su učenici iščitavali i zatim glasali za najljepši stih - rekla je S. Lelkić, a upravo na otvorenju izložbe otkriveno je da je najviše glasova dobio stih: "Kad ideš na more, obuci bijele patike pa se sjeti mene i dosadne matematike".
- Četvrta faza bila je izrada razrednih spomenara, u čemu su veliku ulogu imali učitelji razredne nastave, koji su potaknuli svoje učenike, te učiteljica likovne kulture koja je motivirala učenike viših razreda. Svaki je učenik izradio jednu svoju stranicu od kojih ćemo izraditi razredne spomenare - pojasnila nam je.
- Peta faza je ova izložba spomenara, a šesta faza je digitalizacija tih spomenarskih stranica te odabir najljepših stranica, za koje smo pripremili i nagrade. Posljednja, sedma faza je izložba razrednih spomenara koja će biti otvorena na Dan škole - napomenula je S. Lelkić.
Kako spomenari više nisu dio đačkih dana, zanimalo nas je kako su učenici prihvatili ovaj projekt.
- Jako su dobro prihvatili spomenare. Najviše nas veseli to što su nam učenici već došli sa svojim spomenarima, dakle kupili su svoje bilježnice, ukrasili ih i sada kolaju školom. A nije ni rijetkost da u razredu čujete recitiranje stihova iz spomenara - napomenula je s osmijehom.
Ovom izložbom škola nastavlja poticati povezivanje učenika međusobno, ali i sa zajednicom u kojoj žive.
- Škola je živa ako živi unutar svoje zajednice. Nijedna škola ne može živjeti izolirana od zajednice, a što je povezanija sa zajednicom, dakle s obiteljima svojih učenika i ostalim članovima zajednice, to je međusobni utjecaj jači i bolji. Škola na taj način dobiva i na snazi i na nadahnuću, a lokalna zajednica u suradnji sa školom izgrađuje i sebe. Upravo ta je suradnja ključ uspješnosti jedne škole u zajednici, a mi ovdje u našoj školi to nastojimo raditi svaki dan - poručila je ravnateljica A. Rihtarić za kraj.
A kako je bilo na otvorenju izložbe, pogledajte u galeriji fotografija u nastavku:
