KUD Voća je u bogat i raznovrstan kalendar godišnjih aktivnosti u 2023. uvrstio i oživljavanje jednog od potpuno nestalih običaja. Odlučeno je da se zimsko razdoblje zaključi starim običajem koji je, nažalost, nestao iz tog kraja i iz svakodnevnog života općenito. Radi se o čerhanju perja (ili čierhaju perja), aktivnosti koja je spajala i potrebu za izradom posteljine, a i predstavljala je idealnu priliku za druženje. Kako je taj običaj izgledao moglo se vidjeti u Etno hiži u Gornjo Voći gdje su vrijedne članice KUD-a skupile perje, čierhale, obradile perje od kojeg će se dati izraditi jastuk koji će biti dio izložbenih predmeta u spomenutom objektu.
Uvijek bili siromašniji, ali bogati duhom
- Nekada je to bio glavni društveni događaj na kojem su se spajali cure i dečki, razmjenjivale su se informacije, umjesto današnjeg googlanja dovoljno je bilo pola sela staviti na jedno mjesto. Dolazili su i iz susjednih sela, a obavezno su tu bili i muzikaši koji su zaokružili cijeli događaj. Nije prije bilo izlazaka, takvi su događaju bili glavni društveni trenutak, a zadnji takav održao se prije 40 godina. Ovo je lijepi povijesni trenutak, uprizorenje u Etno kućici i početak jedne lijepe priče – ispričala je voditeljica KUD-a Ljubica Galić. Prije svega, ovaj KUD pokreće ljubav prema rodnom kraju, korijeni... Voća je uvijek bila siromašnija, ali je bogata duhom.
- Ljubav prema korijenima je moj pokretač. Vraćanje ovog običaja je koristan, vraćamo se perju, a to će biti jedan lijepi događaj koji će postati zaokružena priča – dodala je Galić, dok je načelnica Donje Voće Sanja Kočet istaknula kako je KUD taj koji čini jedno mjesto, a ova manifestacija, odnosno njena priča, dogodila se prilikom pisanja monografije kojom će KUD obilježiti niz običaja u narednom razdoblju.
- Svaka lokalna zajednica mora biti svjesna da oživljavanje, priprema nekih sadržaja bez KUD-ova i bez ostalih udruga ne funkcionira. Kada su kultura i baština u pitanju KUD je na prvom mjestu, a Etno kuća je veliki turistički mamac. Imamo tradicionalnu kuću koja je uređena nekadašnjim stilom, opremljena multimedijskim sadržajem te je ista ovdje da bude na raspolaganju upravo ovakvim događajima što je čini još posebnijom – ispričala je Kočet.
"Škrinja voćanske prošlosti"
Za kraj, nešto iz zapisa KUD-a Voća koji će biti u monografiji 'Škrinja voćanske prošlosti'.
˝Kad su se kokoši, pure, race i guske zaklale, perje se čupalo i pospremalo u vreće i tamo se čuvalo sve do zime. U zimi su krenule čerhane – u selu se dogovorilo kod koga je koji dan čierhanje perja (tj. paperje se odvajalo od glavne peteljke perja). Ako je u selu bilo muzikaša, i oni su bili na okupljanju, a znalo se zasvirati i "na češalj" ako nije bilo muzikaša. Hodalo se u susjedna sela gledati puce koje čierhaju, a domaći dečki su onda bili ljuti na nepozvane pridošlice. Stari ljudi su bili oko peći i govorili: ˝Idemo se spominati kak je negdar bilo˝, djeca su skakala i igrala se ili vani, ili su se stiskala uz peći; žene i cure su bile te koje su radile. Pri tome su se pričale priče iz svakodnevnog života, često iz i priče iz prvog i drugog svjetskog rata, priče o "coprijama", ili su foringaši pričali svoje priče itd. , a i mnogi su se brakovi dogovorili na ovakvim druženjima. Kad je sve bilo gotovo slijedile su društvene igre - najčešće se riftera pokalo. Za domaš su se nudili domaći specijalitete–pogače, ili kuruzne zlijevke s orehima ili zdigeni štrukli˝.
