Doživjeti stotu nije mala stvar, stoga taj jubilej vrijedi obilježiti na poseban način. Tako je bilo i prošle subote, 24. lipnja, kada je u društvenom domu u Beletincu 100. rođendan proslavila Ljuba Biškup, a na slavlju su se, uz balone, tortu i pjesmu, okupili članovi obitelji i prijatelji.
Rođena 20. lipnja daleke 1923. godine, doživjela je, kako i sama kaže, puno toga – i dobroga i lošega.
- Svega sam doživjela, samo još smrt nisam. A kaj da vam velim, ja bih još štela živeti, nije mi loše - rekla nam je simpatična baka Ljuba.
"Veselilo me kopati u goricama"
Rodila je troje djece, a ima i četvero unučadi i petero praunučadi. Naporno je radila čitavog života – brinula se za obitelj i kuću, radila na polju i u vinogradu, no nijedan joj posao nije bio težak. Potvrdio je to i njen odgovor na pitanje čega se s veseljem sjeća.
- Veselilo me otići u gorice, kopati, vezati... Došlo je uvijek i neko društvo, a u društvu je bilo ljepše i lakše delati. Ali oni su već svi umrli, a mene su ostavili – rekla je sa sjetom.
Prisjetila se i odlazaka u Varaždin na plac.
- Na glavu sam stavila korpu i u Varaždin na plac sam nosila raznoga voća - trešnje, šljive, jabuke i lijepoga grožđa. Išla sam pješke, tak se nekad išlo – prisjetila se.
Pitali smo je i postoji li neka posebna hrana koja je doprinijela njenoj dugovječnosti.
- Jeli smo ono kaj smo imali, od svega pomalo. I dosta graha! A i malo vina dobro dojde za zdravlje! - nasmijala se baka Ljuba, koja u Beletincu živi sa snahom i unukom.
Upravo je zdravlje izdvojila kao najvažnije.
- Zdravlje je najbitnije, to je najveće bogatstvo, i treba ga čuvati! - naglasila je.
- Ja bih još kopala na polju, no ruke bi još nekak išle, ali noge me baš ne poslušaju. Bila sam i na operaciji s nogom pa me nekad boli. Moram paziti kako hodam, u jednoj ruci imam štap, a s drugom rukom se držim za zid i polako idem po kući. Mogu sama hodati po kući, idem polako u svoju sobu, u kuhinju... - ispričala nam je baka Ljuba.
Na TV ne propušta mise i - Potjeru
S obzirom na to da teško hoda, vrijeme provodi kod kuće s obitelji.
- Prije sam uvijek rado išla u crkvu. Sad sam doma, ne mogu nikud. Rado bih čitala knjige, molitvene i druge, ali imam mrenu. Vidim i čujem samo na pol – ispričala nam je o svojim boljkama.
Zato redovito pogleda prijenos svete mise na televiziji, a koliko su joj crkva i mise bitne, potvrdio je i župnik Ivica Horvat.
- To je ta "stara korenika", ti ljudi posebno žive sakramente. Za Božić i Uskrs obavezno moram doći, kad ne bih došao, to bi bio moj grijeh – nasmijao se župnik, dodavši da je baka Ljuba nakon dugo vremena prva u selu koja slavi 100. rođendan.
No, osim mise, postoji još nešto što ova stogodišnjakinja ne propušta pogledati na televiziji.
- Još je baka pri zdravom razumu i uvijek voli gledati kvizove, osobito Potjeru, pa nam poslije govori odakle su došli ljudi koji su se natjecali – otkrila nam je njena snaha Slavica.
Uz poklone i lijepe želje, čestitari su baki Ljubi na svečanom ručku zapjevali i pjesmu "Dobra večer, moj svečaru", a u pjesmi im pridružila i sama slavljenica.
