PSIHOŠPANCIR Rana privrženost majke i djeteta - emocionalna veza koja nas oblikuje Foto: ilustracija

PSIHOŠPANCIR Rana privrženost majke i djeteta - emocionalna veza koja nas oblikuje

Eleonora Glavina, univ.spec.clin.psych. | 10.3.2019. u 11:51h | Objavljeno u Društvo

Dijete je nakon rođenja u potpunosti pripremljeno za interakciju s ljudima. Spontane reakcije djeteta izazivaju odgovore okoline. Npr. na usmjerenost pogleda djeteta na majčine oči, majka reagira na način da zadržava pogled na djetetovom licu, da mu govori nježne riječi, miluje ga...

Takvi obrasci ponašanja se ponavljaju nebrojeno puta tijekom dana. Majka odgovora na djetetove reakcije na dosljedan i predvidljiv način. U početku su djetetove reakcije spontane, ali vrlo brzo dijete počinje reagirati na okolinu na jasan i dosljedan način. Kroz tu interakciju razvija se emocionalna povezanost majke i djeteta koju nazivamo rana privrženost.

Rana privrženost mješavina je ugodnih i neugodnih emocija za dijete. Obilježava je ljubav i sreća, ali i strepnja, strah i srdžba koji se javljaju u situacijama kada majka nije dostupna ili kada je dijete u blizini nepoznatih osoba. Majka koja pruža djetetu sigurnost iz kojeg će istraživati svijet i ohrabruje ga u tim nastojanjima, otvorit će djetetu mogućnosti suočavanja sa budućim ugodnim i neugodnim situacijama na primjeren način.

Skrb majke podrazumijeva kombinaciju ugađanja i poticanja i određuje privrženost koja će se razviti. Djeca koja su sigurno privržena imaju emocionalno tople majke, osjetljive na njihove potrebe. Istraživanja su pokazala da na kvalitetu skrbi osim majčinih karakteristika, utječu i kulturalni i obiteljski aspekti, stresni događaji, ali i temperament djeteta i moguće razvojne teškoće koje dijete pokazuje.

Djeca „teškog“ temperamenta ponekad predstavljaju vrlo zahtjevan izazov majkama u smislu zadovoljavanja njihovih potreba. Isto tako djeca kod kojih komunikacijski razvoj ne prati uobičajenu razvojnu liniju ne šalju signale okolini, pa i odgovor okoline izostaje. U takvim slučajevima treba što prije reagirati i potražiti pomoć stručnjaka jer komunikacija predstavlja osnovu za razvoj emocionalne privrženosti. Novija istraživanja ukazuju da dijete rane dobi, razvija privrženost i s drugim osobama iz okoline s kojima je u kontinuiranom kontaktu. Privrženost s ocem daje posebno bogatstvo emocionalnom razvoju djece.

Sigurna privrženost priprema dijete da povezanost među ljudima doživljava kroz ljubav i povjerenje. Djeca koja su u ranoj dobi razvila sigurnu privrženost sposobna su razviti pozitivnu sliku o sebi i samopouzdanje u vlastite sposobnosti rješavanja problema. Privrženost u ranoj dobi igra važnu ulogu kod prijateljstava i središnje je obilježje emocionalnih veza u odrasloj dobi