Ivan Mesek: Ne volim generaliziranje, a još manje mistificiranje

Napisao/la: -

Objavljena je knjiga o Ivanu Meseku, varaždinskome umjetniku, najpoznatijem po performansima, koja je predstavljena u Muzeju suvremene umjetnosti. Uoči promocije izveo je performans „Posvećenje proljeća“, koji vizualno podsjeća na „Sonata za tri bubnja i dvije motorne pile“, koji je izveo na otvorenju jednog Trash film festivala i na fluxusovskom je tragu spajanja života i umjetnosti.

Knjiga prati Mesekov umjetnički rad posljednjih 25 godina, a koautor je Branko Franceschi, s kojim profesionalno surađuje gotovo dva desetljeća, a ta se dugovječnost pokazala ključnom za dubinski pogled u rad Ivana Meseka.

– Tijekom suradnje razvilo se i prijateljstvo te je pogled na ono što radim višedimenzionalan. Branko Franceschi zna i moje privatno okruženje i turbulencije. Ograničili smo se na radove s područja performansa, urbanih intervencija, umjetničkih akcija, instalacija i videa. „Klasičnije“ medije, kojima se isto bavim, izostavili smo kako bi knjiga bilo koncepcijski jasno, čitko, kronološki postavljeno djelo – rekao je u razgovoru za Varaždinske vijesti.

Pripreme su trajale dvije godine i nije bilo lako pronaći sve materijale, jer performansi ostaju samo u sjećanju autora i publike na izvedbi te u obliku video i foto dokumentacije. Pronaći kvalitetnu fotografiju od prije 20 godina ili tada još originalni film s fotografijom ili se sjetiti fotografa koji je možda fotografirao, bio je ponekad „šerlokholmsovski“ zadatak.

Kako se postaje performer, treba li ići u školu ili na fakultet ili to čovjek nosi u sebi?

Pitanje je to koje se može i generalno postaviti „kako se postaje umjetnik“: rađa li se čovjek s time, ili se treba educirati, ili to može biti svatko. Ne volim generaliziranje, a još manje mistificiranje. Ima umjetnika koji nisu prošli formalnu akademsku edukaciju, pa su ipak dosegli zavidne razine umjetničkog stvaranja, a ima i onih koji su završili akademiju, pa se poslije umjetnošću uopće više nisu niti bavili. No, opet, nije svatko tko prije pola godine uzme kist u ruke i umjetnik, kao što onaj tko si stavlja na kurje oči vlastitu biljnu mast nije automatski liječnik. I umjetnost performansa ima svoje „zakonitosti“, a kao medij i nije nešto od jučer. Povijest seže do 60-tih godina 20. stoljeća, pa i do avangardnih kretanja s početka stoljeća (nadrealisti, dadaisti,…), a kao forma je postao jednakovrijedni izražajni medij koji se podučava na umjetničkim školama.

Cijeli intervju pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti

Nikola Leskovar

Novinar

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

043 logo

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.