U današnje vrijeme tehnološkog napretka i radnici i poslodavci moraju se brzo prilagođavati promjenama u poslovnim procesima, a ponekad vlastiti trud i angažman nije dovoljan, pa je potrebno dodatno osposobljavanje ili edukacija radnika kako bi se posao mogao obavljati kvalitetno, sigurno i kako bi tvrtka ostala konkurentna na tržištu.
U takvim slučajevima, kada se u poslovni proces uvode neke novine, potrebna je dodatna edukacija ili osposobljavanje radnika, a uzimajući u obzir brzi tempo kojim se danas odvijaju poslovi, nerijetko edukaciju nije moguće provesti u okviru radnog vremena.
Tada se javljaju brojna pitanja koja se prvenstveno odnose na prava radnika koji izvan radnog vremena pohađa određene edukacije; primjerice ima li radnik u tim slučajevima pravo na naknadu plaće ili plaćeni dopust, kao i postoje li određene razlike u pravima ovisno zahtjeva li sam radnik edukaciju ili na istu odlazi isključivo po nalogu poslodavca.
Vjerojatno ste već, čitajući Pravni kutak Varaždinskih vijesti, upoznati sa činjenicom da je na snagu stupio novi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu i to dana 01.01.2023. godine, a određene izmjene nastupile su i glede obveze obrazovanja i osposobljavanja za rad radnika, a upravo da bi se razriješila određena, gore postavljena pitanja.
Kao što je i ranije bilo propisano Zakonom o radu, a koja odredba nije mijenjana, propisano je da je poslodavac dužan omogućiti radniku, u sladu s mogućnostima i potrebama rada, školovanje, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje, a radnik je dužan u skladu sa svojim sposobnostima i potrebama rada školovati se, obrazovati, osposobljavati i usavršavati se za rad.
Predmetnim je zakonom također propisano da je poslodavac dužan omogućiti radniku osposobljavanje ili usavršavanje za rad radniku kada uvodi određene promjene ili uvodi novi način ili organizaciju rada.
Obzirom da ranijim zakonskim odredbama nije bilo propisano tko snosi troškove predmetnog obrazovanja i kada bi se trebalo odvijati predmetno obrazovanje, novim je izmjenama i dopunama Zakona o radu popunjena predmetna pravna praznina kako bi se izbjegli potencijalni sudski sporovi, pa je tako aktualnim radnim zakonodavstvom predviđeno da je poslodavac taj koji snosi trošak osposobljavanja radnika, a kada je to u skladu s potrebama obavljanja ugovorenih poslova radnika.
Isto tako propisano je da je vrijeme provedeno na osposobljavanju uračunava u radno vrijeme i po mogućnosti odvija tijekom utvrđenog rasporeda radnog vremena radnika.
Dodatna regulacija instituta obrazovanja i usavršavanja radnika u ranije navedenom djelu zapravo je rezultat obveze država članica Europske unije usklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa Direktivom EU 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji.
Kao što je i ranije bilo propisano, poslodavac ne smije različito tretirati radnike koje imaju sklopljene ugovore o radu na puno od onih koji imaju sklopljene ugovore o radu na nepuno radno vrijeme, pa je tako poslodavac dužan i jednima i drugima omogućiti usavršavanje i obrazovanje pod istim uvjetima. Isto pravo odnosi se i na radnike koji imaju sklopljene ugovore o radu na određeno i one koji imaju sklopljene ugovore o radu na neodređeno vrijeme, pa je i u tom pogledu zabranjena diskriminacija radnika.
Slijedom navedenog, evidentno je da su poslovni procesi sve složeniji, a edukacija kako poslodavaca, tako i radnika postaje uobičajena i sastavni dio poslovanja.
Iako je Zakon o radu pokušao regulirati pitanje obrazovanja i usavršavanja radnika, određena pitanja ostaju i dalje nejasna i potencijalno ostavljaju mogućnost spora radnika i poslodavca, poput primjerice pitanja koja su prava radnika ako ga ipak poslodavac uputi na rad za vrijeme korištenja tjednog odmora, odnosno u nedjelju, iako je preporuka iz Zakon o radu da se obrazovanje i usavršavanje odvija u okviru redovnog rasporeda radnog vremena.
