Muzej anđela u Kranjčevićevoj ulici u Varaždinu 13. svibnja obilježio je deset godina postojanja i djelovanja.
Utemeljitelj Muzeja, varaždinski slikar Željko Prstec, za tu je prigodu osmislio i program pa je održana likovna radionica u Centru za pružanje usluga u zajednici, a ovaj mali jubilej Muzej anđela obilježio je i postavljanjem prigodne instalacije u parku Vatroslava Jagića. Također, posjetitelji mogu razgledati i novi galerijski postav.
Samostalni umjetnik Željko Prstec i sam teško vjeruje da je muzej opstao i da je tako dobro prihvaćen u nas i u inozemstvu, no drago mu je da je i grad Varaždin danas prepoznat kao Grad anđela, u kojem anđeli spavaju.
- Tih deset godina Muzeja anđela ne bi bilo da prije nije bilo gotovo trideset godina moga slikarskog rada, na čijem je temelju Muzej i nastao. Jednog nedjeljnog popodneva, šećući povijesnom jezgrom Varaždina ugledao sam na jednoj kući natpis - Iznajmljuje se. Tada mi je sinula ideja da bi upravo u toj kući u Kranjčevićevoj ulici mogao urediti muzej anđela. Mislio sam da bih u takvom muzeju uz svoje radove tematski vezane uz anđele, a to je tema kojom sam se tada bavio već gotovo trideset godina, mogao izložiti i druge artefakte vezane uz anđele, koje sam pasionirano prikupljao već dulje vrijeme. Anđeli su kao tema u moje slikarstvo došli iznenada i nenajavljeno. To je zapravo čudesna priča. Iscrtavao sam ono što sam vidio na podlozi na kojoj sam crtao. Bili su to anđeli! Tako dugo dok anđele vidim, dok se pojavljuju na materijalu na kojem radim, ja ću ih i dalje slikati.
- Srećom, te su moje radove prepoznali mnogi, među kojima je bila i Jadranka Pintarić, publicistkinja i književnica iz Zagreba, s kojom sam došao do spoznaje da je Varaždin grad u kojem anđeli spavaju. Da je taj moj rad kulturološki i povijesno povezan s Varaždinom, sa sredinom u kojoj sam odrastao, svjedoči i činjenica da je Muzej anđela nevjerojatno dobro prihvaćen. Već nekoliko godina ranije postavio sam skulpture anđela na skrovita mjesta u gradu, pa je tako nastao i Anđelinjak, za čije sam proširenje dobio potporu Ministarstva turizma, koje je Anđelinjak prepoznalo kao jednu od najinovativnijih turističkih atrakcija. No, on nije zanimljiv samo turistima, često vidim bake i djedove koji svoje unuke vode da bi vidjeli Anđelinjak. Baš to držim najvećim priznanjem - rekao je Željko Prstec o počecima varaždinskog Muzeja anđela.
Anđeli iz cijeloga svijeta
U Muzeju anđela isprva su bili izloženi tek njegovi radovi, a zatim su počeli stizati i anđeli od drugih ljudi, među kojima i donacija gospođe koja je poklonila stotinjak anđela, koje je njena majka sakupljala cijeli život, a ona je nakon njene smrti tu zbirku poklonila Muzeju anđela. U Muzej anđela dolaze anđeli sa svih strana svijeta. Nakon posjeta Muzeju anđela ljudi iz Amerike, Singapura, Australije, Škotske, Nizozemske, Njemačke, Irske, često odluče poslati anđele iz svoje zemlje.
- Imamo nekoliko prekrasnih primjeraka anđela čak i iz Rusije. To mi čini veliko zadovoljstvo, jer znam da je priča o anđelima otišla u svijet i da je Varaždin prepoznat kao grad u kojem spavaju anđeli. Muzej anđela je s vremenom postao i neki moj teatar. Svojevremeno sam bio šef tehnike u varaždinskom kazalištu, kazalište mi je ostalo u krvi, pa sam Muzej anđela osmislio i kao mali teatar, kao centar kulture u kojem se odvijaju razna događanja, od prikupljanja artefakata na temu anđela, do koncerata, ponajprije zahvaljujući Glazbenoj školi, s kojom imamo izvrsnu suradnju, pa je i njihov predškolski zbor nazvan - Zbor anđela. Puno različitih događanja organiziramo i u vrijeme Špancirfesta, od kazališnih predstava i koncerata do plesnih priredbi ili pjesničkih večeri.
- U Muzeju održavamo i radionice za djecu i odrasle, imali smo i teatar sjena, i pričaonicu za djecu, koju je vodila Đurđica Dropuljić, na kojoj su djeca slušala bajke i crtala, pa smo izdali i slikovnicu s njihovim radovima. S Nikolinom Štrok imamo i radionicu - Modeliraj glinom, osvježi se vinom, koja je jako dobro posjećena. Ove ćemo godine obilježiti i desetu godišnjicu našeg književnog natječaja za kratku priču na temu anđela, koji je otvoren do 1. srpnja. Dakle, od prvih dana, kada sam se susretao s nepriznavanjem, pa i omalovažavanjem ideje o Muzeju anđela, u tih deset godina prošli smo dugi put i svojevrsni salto mortale, jer se proslava desete godišnjice Muzeja održava pod pokroviteljstvom Grada Varaždina - naglasio je Željko Prstec.
Kako Muzej anđela radi u unajmljenom prostoru, s kojim vlasnici imaju druge planove, Željko Prstec vjeruje da će Muzej ipak ostati, kao svojevrsni zaštitni znak grada Varaždina.
- Ta je kuća kada smo ju počeli koristiti bila u jako lošem stanju, morali smo ju temeljito urediti. Da nismo to učinili ona bi se već sigurno srušila, a mi smo, kao u priči o ružnom pačetu, uspjeli u njoj urediti muzej. Ljudi koji posjećuju naš muzej kažu da u tom prostoru osjećaju posebnu energiju - rekao je ovaj poznati varaždinski likovni umjetnik.
Kada se miješaju boje nastaje čarolija
Deseta godišnjica rada Muzeja anđela obilježena je programom koji je osmišljen u skladu s protuepidemijskim mjerama.
- Kada sam razmišljao na koji način u sadašnjim protuepidemijskim uvjetima obilježiti desetu godišnjicu Muzeja, osmislio sam nekoliko programa, među kojima je i program s gradskim Centrom za pružanje usluga u zajednici . Jako sam zadovoljan kako je to ispalo, a oduševljeni i sretni su bili i polaznici radionice, jer kada se miješaju boje nastaje - čarolija. Humanitarna udruga Knit a Square, s kojom sam već i ranije surađivao, željela je napraviti veliku instalaciju i jedno drvo obući u taj heklani materijal. S Andreom Jagačić sam promišljao koje drvo odabrati i kako osmisliti instalaciju. Želio sam da to bude drugačije od onoga kako se radilo u drugim gradovima, pa mi je jedno jutro sinula ideja o gorućem grmu, prema starozavjetnoj priči o Mojsiju i gorućem grmu. Tu instalaciju izložili smo u parku, nasuprot varaždinske sinagoge. Anđeli povezuju sve religije, oni su univerzalna tema čovječanstva - istaknuo je Željko Prstec, koji je u novi, prošireni postav Muzeja anđela, uvrstio nove izloške, među kojima su i radovi Zdravka Šabarića, Ivana Duića ili Nene Fišer Šešić, ali i Prstecovi - oltareki, za koje je dobio i nagradu na Zagorskom salonu.
Anđeli povezuju sve ljude
Muzej anđela je obiteljski muzej i svatko u obitelji Prstec ima svoje zaduženje i kreativno doprinosi njegovoj raznolikoj ponudi.
- Muzej anđela mora biti samoodrživ, što je jako veliki izazov, kako zbog komercijalizacije ne bismo popustili u kvaliteti i umjetničkoj energiji. Snaha primjerice, izrađuje nakit, a ja se ne libim prići izradi predmeta koji mogu poslužiti i kao suveniri. Jako sam recimo, ponosan na marame koje sam uspio napraviti od svile, ali i na kišobrane, majice i šalice na kojima su otisnuti moji motivi. I dalje svakodnevno radim, jer je to jednostavno moja potreba i moj način življenja. Zahvaljujući koroni više smo se okrenuli sebi, no godina iza nas je bila jako teška, jer nije bilo turista, ni druženja. Nadam se da će Grad prepoznati vrijednost Muzeja anđela i mojeg djelovanja i da ćemo uspjeti sačuvati Muzej anđela, s kojim je Varaždin dobio priču kakvu ima rijetko koji grad na svijetu. Anđeli povezuju sve ljude svijeta - poručio je Željko Prstec, osnivač varaždinskog Muzeja anđela.
