Povodom Noći muzeja, 31. siječnja, u Centru za likovni odgoj grada Zagreba održao se kontroverzni performans svjetski poznatog umjetnika i Varaždinca Nikole Vudraga u suradnji s predsjednicom Udruge za promicanje inkluzije osoba s invaliditetom „Mogu sve“, Anje Mihaljević.
Vudrag se vratio iz Pariza, gdje vodi već impresivnu karijeru pod zastupništvom dvije prestižne galerije, te u razgovoru s ravnateljem centra Nikšom Lalinom i Anjom Mihaljević smislio se događaj koji spaja Anjinu inicijativu inkluzije osoba s invaliditetom te Centar za likovni odgoj kao obrazovnu instituciju u svojevrsni show performance koji gledatelji neće tako lako zaboraviti.
- Anja Mihaljević moja je draga prijateljica koja je pristala sudjelovati u ovom događaju, zajedno s ravnateljem Centra za likovni odgoj grada Zagreba, Nikšom Lalinom. Iako oboje već spremni na kontroverzni i nesvakidašnji umjetnički sadržaj koji sam ponudio prihvatila se idejna inicijativa, moram naglasiti uz sve ostalo; ponajviše iz razloga same poruke koju šaljemo. Današnji virtualno obavijeni svijet nudi vrlo često nametnute društvene standarde ljepote, brenda, sve slične iskrivljene morale kojima ljudi sve više teže, skrivajući “nedostatke” s poetičnim, ali jasno vidljivo patetičnim pokušajima “fejkanja” života na virtualnim mrežama. Zato se doslovno, bez cenzure i bez uljepšavanja, u kombinaciji Hefesta i Pepeljuge, oblikovala, konstruirala i zavarila Anjina noga koja joj nedostaje, ne kao prikrivanje već naprotiv – kao umjetnički rad: oslonac i kruna u životu samoprihvaćanja i nadvladavanja tog takozvanog nedostatka, koje i svojim društvenim djelovanjem promovira. Sama lokacija Centra za likovni odgoj savršeno je uklopljena u koncept kojim se bavimo, jer ipak je likovni odgoj i obrazovanje ono što nas uči misliti, uči inovaciji i mašti, a time naoružani s vlastitim razvojem možemo djelovati, pomoći, inspirirati, i boriti se protiv epidemije neznanja i odvesti
čovjeka u novu, svijetlu i humanu budućnost - rekao je Vudrag.
Sveukupnim dojmom jasna je referenca na poznati performance Josepha Boyicea, jednog od najznačajnijih konceptualnih umjetnika 20. stoljeća, koji se svojedobno zatvorio u galeriju dok su posjetitelji promatrali izvana. Iako drugačijeg, vlastitog stila, vidimo sličan “rukopis” u promišljanju kod Vudraga, stoga ne brinemo o njegovoj karijeri i u performansu. Nikša Lalin, ravnatelj Centra izjavio je nakon performansa:
- Bilo mi je zadovoljstvo surađivati u ovom projektu, fotografirati i njega i event, već smo se u prvom susretu sve sporazumjeli. Na sam dan performansa Vudrag je ušao u zgradu likovnog centra, zatvorio se u prostor gdje je skinuo čak i prozore, i doslovno okupirao prostoriju pretvorivši je u svoj privremeni atelje/operacijsku salu. Prestao sam tada brinuti je li on spreman za publiku i počeo razmišljati je li publika spremna za njega... Iznimno sam zadovoljan, znao sam da će nam Vudrag napraviti show za pamćenje, nešto novo i svježe, i drago mi je da smo ga uspjeli dobiti za Noć muzeja, svidjela mi se ideja i veselim se mogućim suradnjama u budućnosti, nadam se još kontroverznijim i luđim!
Kao autoritet hrvatske povijesti umjetnosti, ovom performansu je dao veliku podršku i Zvonko Maković koji je rekao:
- Došao sam na ovaj performativni čin, zapravo ganut inicijativom poznavajući Vudragov, ali i Anjin rad. Velika je hrabrost za oboje što su pripremili takav nastup, znajući čime se individualno bave. Kao sudionici ovog čina, ovdje se zapravo radi o jednoj inverziji, ovo nije nadomjestak nečega što Anji nedostaje, već se potencira taj nedostatak u nešto čvrsto na što se Anja, rekli bismo, može osloniti, gdje Vudrag stavlja svoje djelo i podčinjava rekao bih jednoj humanoj gesti. Ja bih čestitao Anji i njenoj hrabrosti, po čemu je i ona poznata u našoj sredini, i sudjelovanju s Vudragom koji se u zadnjih nekoliko godina nametnuo kao jedan važan protagonist naše umjetničke scene. Naglasio bi kako ovaj čin možemo promatrati iz drugih vizura, ne samo umjetničkih, gdje su nam Anja i Vudrag pokazali načine kako umjetnost ili skulptura može djelovati u nekim drugim poljima, humanim, funkcionalnim, ponekad i bizarnim, no najviše bi htio istaknuti taj pristanak Anje i hrabrost da sudjeluje u ovom performansu, igri, i realizaciji ovog djela„.
Broj gostiju bio je izvan očekivanja, a dvorana likovnog centra brzo se popunila još i prije samog performansa. Gostiju je bilo iz raznih područja, od povjesničara umjetnosti, studenata, brojnih poznatih, ljudi iz i van struke, čime nas je ovaj happening još više oduševio.
