„Imam lava u plućima koji me tjera da/ dišem više/ zato ponekad/ izdah mi je/ rika“ - stihovi su prema kojima je ambiciozna i mlada varaždinska glumica i spisateljica Hana Kunić (24) nazvala svoje prvo objavljeno djelo - zbirku poezije “Rika”, kojeg je nedavno, pred ispunjenom scenom “Zvonimir Rogoz”, predstavila javnosti.
Predstavljanje nije bilo uobičajeno, odnosno puno govora autorice i recenzenata, već je Hana s kolegama pokazala, preko tridesetominutne predstave “5% oceana”, što zapravo čitatelji mogu očekivati od njezine poezije.
Interes za scenom i umjetnošću pokazivala je već od malenih nogu, a kako se iz glume prebacila na pisanje poezije, objasnila nam je u kraćem razgovoru.
Nakon što netko magistrira glumu i lutkarstvo nekako je uobičajeno da će ostati na “daskama”. Od kud želja za pisanjem i kako uspijevate jedno i drugo?
- Nije pitanje kako uspijevam kombinirati jedno i drugo, nego bih li preživjela da to ne činim. Za mene to nije samo normalno, već neophodno jer jedno nadopunjava drugo. Roditelji su uvijek podržavali moju potrebu za kreiranjem pa sam se s četiri godine počela baviti plesom, a kasnije pohađala i dramske studije i glazbenu školu te nakon toga u Osijeku magistrirala na studiju Glume i lutkarstva. Bila sam i Erasmus student na Faculty of Theater and Television u Cluj-Napoci, koji je u Rumunjskoj. Budući da volim putovati, prošle sam godine s kolegom iz Rumunjske proputovala i nekoliko gradova istočne obale SAD-a, gdje smo se bavili uličnim performansom. A što se tiče pisanja, tu je veliki utjecaj imala moja baka Ivanka, priznata pjesnikinja, koja mi je puno čitala kada ja to još nisam znala. Prvu priču napisala sam kad sam tek naučila pisati, a bila je to „slikovnica“ inspirirana ilustracijama na toalet papiru, odnosno bilježnica u koju sam zalijepila toalet papir i svakoj ilustraciji dodala tekst.
Kako je nastala “Rika” ?
- „Rika“ je moja prva objavljena knjiga, iako sam prije nje pisala kratke priče, od kojih su neke bile i nagrađivane na srednjoškolskim natječajima. Nedavno sam napisala i svoju prvu dramu. Ona je kolekcija fragmenata mojih razmišljanja, emocija i situacija kroz koje sam prolazila u razdoblju od 2010. do 2017. godine. Njih oduvijek i uvijek zapisujem svugdje. Nalazim ih po namještaju, po zidovima, u bilježnicama iz srednje škole, bilješkama na mobitelu. Prošlo ljeto odlučila sam ih sve skupiti na jedno mjesto i tako se javila ideja o zbirci.
Cijeli intervju s mladom varaždinskom glumicom i spisateljicom pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti
