Danas se u 11 sati održala komemoracija u Koncertnoj dvorani varaždinskog HNK gdje su se mnogi oprostili od velikog glazbenika i jednog od utemeljitelja Varaždinskih baroknih večeri, Vladimira Kranjčevića, a osim u Varaždinu i u zagrebačkom HNK-u održana je komemoracija na kojoj su se okupili brojni kolege i prijatelji čiji je život maestro obilježio. Posljednji ispraćaj maestra bit će sutra u petak, 14. veljače, u 12,50 sati na zagrebačkom Krematoriju.
U zagrebačkom prigradskom naselju Odra, u zelenoj oazi samostanskog mira, smješten je Dom za starije i nemoćne osobe Kuća svetog Franje. Od prošle jeseni u ovoj je ustanovi bio smješten Vladimir Kranjčević, čiji se život ugasio u nedjelju, u 84. godini. Tužna vijest brzo je prostrujila cijelom Lijepom našom, jer gotovo da i nema glazbene sredine u kojoj nije nastupao ovaj osebujan i svestran glazbenik ,koji je bio i omiljeni pedagog koji je u svojoj dugoj i bogatoj karijeri odgojio naraštaje glazbenika. Uživao je njihovu ljubav i poštovanje do kraja života, posebice svojih goranovaca. Teško je ukratko sažeti čime se sve u svojemu umjetničkom opredjeljenju bavio maestro Kranjčević, jer on je i upravljao važnim glazbenim institucijama i umjetnički utemeljio nekoliko festivala i ansambala, nastupao i surađivao sa svima, promovirajući stvaralaštvo hrvatskih autora.
Primjerice, pružio je šansu danas međunarodno uglednoj opernoj pjevačici Lani Kos, kad joj je kao ravnatelj opere HNK u Zagrebu, kao sedamnaestogodišnjoj varaždinskoj glazbenoj učenici Darije Hreljanović ,povjerio zbog ekstremnih visina paklenski tešku ulogu Kraljice noći u Mozartovoj „Čarobnoj fruli“.
Varaždincima je u srcu kao jedan od utemeljitelja Varaždinskih baroknih večeri, festivala koji se pod njegovim vodstvom, svojom visokom razinom velebnih izvedbi i pomno biranim baroknim repertoarom i izvođačima, vinuo u europske glazbene vrhunce, pridonoseći afirmaciji Varaždina. Do 2006. bio je na čelu VBV-a. U tome je njegova uloga neizbrisiva i nemjerljiva.
- Kad smo utemeljivali VBV ,ozračje je bilo vrlo pozitivno u većini odgovarajućih struktura. Poslije 1971. bilo je određenih problema u lokalnoj sredini, ali su se i tada našli ljudi koji su shvatili važnost takvog Festivala i svojim utjecajem se borili za njegov opstanak- prisjetio se za našeg posljednjeg razgovora o njegovu 80. rođendanu.
Govoreći o najvećim dosezima VBV-a u nekoliko desetljeća svojega umjetničkoga vodstva, naglasio je :
- Ponajprije raznolikost programske orijentacije što znači da smo nastojali omogućiti prisutnost opere, oratorija, komorne i solističke barokne glazbe u svim oblicima umjetničkog izraza bez forsiranja jednoznačnog pogleda na izvođenje barokne glazbe i time izbjegli "getoizaciju" baroka, a tako ujedno omogućili i veliki raspon sjajnih izvedbi svih oblika izvođenja.
Nisu samo Varaždinske barokne večeri bile njegova poveznica s Varaždinom, jer „vezan sam bio rodbinski, s mnogo prijatelja i znanaca, organizacijski, programski i stručno. Godinama sam bio prisutan na Muzičkoj smotri djece i omladine Hrvatske , danas Glazbenim svečanostima hrvatske mladeži, koncertima orkestra i zbora, te Komorne opere bb.“. Poznato je kako je blisko prijateljevao s prof. Marijanom Zuberom i vokalnom pedagoginjom Ankicom Opolski, s kojom ga je, među ostalim, vezala zajednička ljubav prema Križevcima.
O jubilarnom rođendanu medijski je najavio kraj svoje dirigentske karijere, što su mnogi s nevjericom doživjeli.
- Znate što, navršio sam 80 godina i teško mi je. Ja to priznajem. Meni nije teško voditi probu i koncert, ali sve što slijedi do probe i poslije probe, to mi je teško. A to je kretanje. Stanujem na četvrtom katu zgrade bez dizala. Moja priprema za izlazak iz stana traje četiri sata. Primjerice, ako imam probu u 10 sati, moram ustati u pet, vući stvari sa sobom, vraćati ih, katkad i nekoliko puta dnevno. Kak ne bi osjećal godine. Na svakom koraku. No, mene još sve zanima. Odlazim na koncerte, u kazalište, i jedan sam od rijetkih muzičara koji redovito prati muzički život u Zagrebu. Volim i dobru dramu. Čak sam i u Varaždin išao na dramske premijere – kazao je maestro. Od Varaždinaca posljednji su ga u Odri posjetili Dragica Vitez i književnik Ernest Fišer . I ono što je manje znano – redovito ga je posjećivala i o njemu brinula sopranistica Blanka Tkalčić, nekadašnja varaždinska glazbena učenica, a danas profesorica pjevanja koja je,kao i Lidija Horvat Dunjko, s maestrom surađivala u Operi b.b.
