Nakon najave gradnje trgovačkog centra SES na mjestu bivše tvornice Varteksa, koji po ničemu neće biti poseban, i to u neposrednoj blizini groblja, Varaždinci su s razlogom ogorčeni, kao i bivši radnici Varteksa.
Kako eksluzivno doznajemo, preduvjet za gradnju trgovačkog centra bilo je izmještanje instalacija vodovoda Varteksa. Inženjer za stručni nadzor angažiran od Varteksa izjavio da je za takvo izmještanje potrebno najprije ishoditi građevinsku dozvolu.
Stečajni upravitelj je zanemario mišljenje inženjera za stručni nadzor i izvršio radove izmještanja instalacija bez građevinske dozvole te tako omogućio rušenje bivše Varteksove tvornice. Naime, upravo je izmještanje vodova de facto sprečavalo SES u rušenju bivše tvornice posljednjih više od godinu dana budući da SES nije mogao dozvoliti da Varteks ostane bez priključka za vodu. Iako su neki mediji već utvrdili kliničku smrt Varteksa, Varteksu možda ipak nije kraj, a nisu ni svi vjerovnici digli ruke od nastavka poslovanja nekadašnjeg tekstilnog giganta.
445 radnika Varteksa i vjerovnik Stjepan Čajić su planirali još jednom pokušati smjeniti stečajnog upravitelja i tako spriječiti ili dodatno odgoditi ovaj scenarij doslovnog i figurativnog rušenja Varteksove tvornice. Planiraju postaviti stečajnu upraviteljicu kojoj bi bilo u interesu očuvanje Varteksa, umjesto rušenja.
Žele spasiti što se spasiti može, i ponovno revitalizirati Varteksovu proizvodnju, a ta skupština vjerovnika će se održati 2.9.
Čajić je uputio i ponudu za ulaganje u Varteks, međutim kao ključni preduvjet za ulaganje vjerovnicima je postavio - smjenu stečajnog upravitelja. Radnici su taj prijedlog podržali i sazvana je skupština. Međutim, tada se dogodio obrat.
Saziv za skupštinu za smjenu stečajnog upravitelja objavljen je 8.8. Stečajni upravitelj je samo 6 dana nakon poziva na skupštinu, iznenada objavio oglase za zapošljavanje čak 140 radnika.
Skupština za smjenu je najavljena za 2.9., a rok za prijavu za zaposlenje na poslove je 28.8., samo dva radna dana prije skuštine.
Čajić i dio radnika smatraju da se radi o spinu, tj pokušaju kupovine glasova radnika, budući da ta zapošljavanja nisu niti jednom rječju najavljena na odboru vjerovnika koji se održao mjesec dana prije saziva.
Smatraju da se ne radi o dugoročnom planiranju oživljavanja Varteksove proizvodnje nego stihijskoj odluci, te da postavljeni rok za prijavu za posao netom prije skupštine o smjeni, ima za cilj pridobiti naklonost radnika koji se nadaju povratku na posao.
Podsjeća da je i prvi put kada je planirana smjena stečajnog upravitelja, krajem 2024. godine, stečajni upravitelj samo nekoliko dana prije skupštine zaposlio preko 200 ljudi i na taj način pomogao očuvati svoju fotelju, budući da iz tog razloga nisu niti tada predložili njegovu smjenu, jer bi se to intepretiralo da su protiv proizvodnje, što nikada nisu bili.
Smatra da je i tada stečajni upravitelj proizvodnju pokrenuo stihijski, bez ikakve želje očuvanja Varteksa, te da mu je bilo sasvim svejedno hoće li se ista urušiti, što se i dogodilo.
Čajić ističe da vjeruje da ćemo i ovaj put gledati isti scenarij u kojem je on upozorovao da će se to dogoditi na skupštini, i da se to i dogodilo. Čajić je već krajem 2024. prije prvog pokretanja proizvodnje upozoravao da će takva proizvodnja brzo i neslavno završiti otkazima, budući da nije napravljen poslovni plan ni uložen trud kako bi ista bila održiva, iako se on besplatno nudio da pomogne oko toga, i da će ljudi brzo ostati bez posla. Nažalost bio je u pravu, i sve se dogodilo točno kako je predvidio na skupštini.
Ovaj put, Čajić se na skupštini založio za posao s Morhom protiv kojega je stečajni upravitelj bio, ali je isticao da se isti treba vezati uz stečajni plan, kako radnici ne bi nakon tog posla dobili otkaze, međutim iz objavljenih oglasa za posao mu proizlazi da je stečajni upravitelj opet odlučio sam pokrenuti proizvodnju, bez ikakvih konzultacija i želje da se ista pokrene u sklopu stečajnog plana, te da opet neće biti održiva u tome obliku.
Nakon te posljednje najave zapošljavanja Čajić sada razmatra povlačenje prijedloga za smjenu i ponude za ulaganje, jer ne želi ići protiv dijela radnika koji se nadaju uspjehu ove inicijative.
Osim toga, kada bi ga smjenili sada kako su inicijalno planirali, tada bi bilo teško objasniti da je upravo taj bivši stečajni upravitelj zapravo odgovoran za još jedan fijasko proizvodnje. Neuspjeh bi svi pripisivali novoj stečajnoj upraviteljici koja bi zapravo samo bila posjednuta u vlak ispod kojega je ovaj stečajni upravitelj već postavio tračnice koje vode u provaliju.
Čajić smatra da je posao s MORH-om trebao i morao biti zamašnjak koji bi olakšao dugoročno pokretanje proizvodnje kroz stečajni plan, što je ovim potezom stečajni upravitelj otežao i odgodio, budući da ga je pokrenuo kao izolirani posao.
Čajić smatra i da će, jednom kada uspiju smjeniti stečajnog upravitelja, tada morati kretati doslovno i figurativno, iz pepela i prašine srušenog kompleksa, ali i dalje vjeruje da je uspjeh moguć.
Grad je mogao zaštititi bivšu tkanionicu od rušenja.
Na pitanje je li se moglo spriječiti rušenje bivše tkaonice od rušenja, Čajić odgovara:
Iako su bivše uprave Varteksa već ranije prodale bivšu tkaonicu koju sada ruše, ipak se moglo spriječiti rušenje.
Često se u medijima spominje da je grad "zaštitio" neke Varteksove nekretnine od rušenja na način da ih je proglasio kulturnim dobrom. To je izraz koji sam čak ja prvi upotrijebio, jer mi je to imalo logike.
No sada se pitam, da li je stvarni motiv bila “zaštita”? Naime, “zaštićene” nekrentine postižu puno manju prodajnu cijenu, a za Varteksove nekretnine se očekivalo da u stečaju idu na prodaju. Nadam se da stvarni interes nije bilo jeftino stjecanje nekretnina koje imaju status kulturnog dobra, pa naknadno podizanje cijena.
Usporedbe radi - bivša tkaonica koju upravo kreću rušiti, je također po svim obilježljima mogla biti kulturno dobro, koja taj status zaslužuje više nego jedno najobičnije bezvezno skladište koje je “zaštićeno” statusom kulturnog dobra.
Međutim, bivša tkaonica je već prodana, što je možda razlog zašto nije “zaštićena”. Također, nitko nije niti planirao rušiti Varteksovo najobičnije skladište, stoga hitna “zaštita” nije niti bila potrebna jer se nije imalo od čega “štititi”.
Ako gledamo gdje je zaštita upravo bila potrebna, to je vjerujem upravo ova zgrada koju sada ruše, jer se za nju znalo kakva joj je sudbina ako se ne zaštiti, kako ju ne bi srušili i izgradili trgovački centar, koji će biti čista suprotnost svemu onom što predstavlja Varteksov kompleks - njegovanje tradicije, domaću proizvodnju i predani rad, u odnosu na brzu izmjenu stranih artikala na policama i impulzivnu kupnju.
Odluke se ne bi trebale donositi po ključu vlasništva - nego bi zakon trebao biti jednak za sve vlasnike, bilo bogate kao u slučaju SES-a ili siromašne kao u slučaju Varteksa, bilo domaće ili strane. Dakle, neovisno o tome tko je vlasnik nekretnine, ono što bi trebalo biti bitno u odlučivanju o tome da li nekretnina predstavlja kulturno dobro je izgled i povijesni značaj nekretnine, te da li joj prijeti opasnost od rušenja, a ne njeno vlasništvo ili planirana skora prodaja.
Ako je gradu zaista cilj zaštiti izgled i baštinu tvornice Varteks, pozivam ih da što prije proglase zgradu bivše tkanionice kulturnim dobrom i spriječe stečajnog upravitelja i SES u rušenju, umjesto da stalno izdaju nova odobrenja za dorade postojeće građevinske dozvole. Dio Varteksovog pogona proglašen je kulturnom baštinom, a građani tome ne mogu pristupiti. Straža ne dozvoljava pristup nikome, pa ni novinarima da fotografiraju, te se postavlja pitanje, koja je svrha te kulturne baštine ako građani ne mogu uživati u njenim ljepotama?
Hoće li stečajni upravitelj uspjeti pridobiti radnike?
Trgovački sud u Varaždinu, je za 2. rujna sazvao skupštinu vjerovnika na kojoj će se opet raspravljati i odlučivati o smjeni trenutnog stečajnog upravitelja i imenovanju nove stečajne upraviteljice, koja bi trebala izraditi stečajni plan temeljem dostavljene ponude za ulaganje u Varteks.
Naime, stečajni vjerovnici Stjepan Čajić i 445 vjerovnika - radnika, koje zastupa punomoćnik Ante Župić, dostavili su sudu obrazloženi prijedlog za sazivanje skupštine vjerovnika. U njemu navode da su vjerovnici predlagatelji imatelji tražbina u ukupnom iznosu od 7.272.029,33 eura, koji iznos prelazi 1/5 iznosa tražbina svih stečajnih vjerovnika koji ne pripadaju nižim isplatnim redovima pa da podnose prijedlog za sazivanje skupštine vjerovnika.
Pridodali su da je stečajni dužnik zaprimio konkretnu ponudu za ulaganje u stečajnog dužnika putem stečajnog plana, koja ponuda ima ciljeve koji su u najboljem interesu radnika i ostalih vjerovnika, i to očuvanje proizvodnje Varteksa d.d., očuvanje radnih mjesta zaposlenika, bolje namirenje vjerovnika nego što bi to bilo u nastavku stečajnoga postupka, modernizaciju poslovanja, uvođenje novih tehnologija i inovacija, očuvanje brenda s više od stogodišnje tradicije i očuvanje povijesnog naslijeđa Varteksa kao simbola jednog vremena.
Vjerovnici - predlagatelji naveli su da je u ponudi navedeno da ista poprima obvezujući karakter pravomoćnim izglasavanjem odluke o smjeni stečajnog upravitelja, pa da stoga predlažu da se u zakonskom roku sazove skupština vjerovnika s predloženim dnevnim redom.
Ipak, nakon objavljenih oglasa za posao za 140 radnika, situacija nije ista kao prije sazivanja skupštine, i pitanje je hoće li stečajni upravitelj još jednom uspjeti ostati na dužnosti. U svakom slučaju, u Varteksu nikada nije dosadno.
