Jedno od većih misterija ivanečkoga kraja je Gradišče, područje koje se nalazi na vrhu brda Cukovec iznad Margečana. Tu se, naime, nalaze ostaci tajanstvene građevine, nepoznatog porijekla i nepoznate namjene, koje je istraživao Boris Jagetić Daraboš, predsjednik TZ grada Ivanca i član udruge Ivanečki vitezovi.
Građevina s blagom?
- Ostaci temelja govore da je na tom mjestu nekada bila impozantna građevina dugačka oko 150 i široka 25 metara. Do danas nije sigurno pripada li kasnoantičkom, ranosrednjovjekovnom ili dobu razvijenog srednjeg vijeka. No, tu se živjelo i puno ranije, budući da su tijekom prve faze arheološkog istraživanja iz 2004. otkriveni ostaci keramike još iz brončanog doba - veli Jagetić Daraboš.
Kako dodaje, tijekom istraživanja pronađeni su i ostaci kućnog lijepa, smjese gline i šiblja, koja se u pretpovijesti koristila za gradnju skloništa, a manje istraživanje dalo je informacije o načinu gradnje: prilikom gradnje obilato je korišteno vezivo, dok je u podnožju objekta pronađena i vapnara. No, ono što najviše pobuđuje pozornost nisu materijalni ostaci, već legende i usmene predaje, koje se prenose s koljena na koljeno, prema kojima je u podzemnim hodnicima skriveno - veliko blago.
- Prema pričanju mještana okolnih sela, koje se zadržalo do danas, u utvrdi su stolovali bijeli i crveni fratri. Vjerojatno se radi o templarima, koji su bili prethodnici Ivanovca na ovim prostorima. Zašto bijeli i crveni fratri? Heraldička obilježja i osnovna odora templara sadržavala je bijelu i crvenu boju - bijeli plašt s crvenim križem. No, moglo bi se ozbiljno razmišljati i o Ivanovcima jer su i oni kroz povijest također imali zastupljena ovakva slična heraldička obilježja po pitanju boja na odorama, iako se njihova prvobitna odora sastojala od crne duge tunike i plašta s bijelim malteškim križem - ukazuje predsjednik TZ grada Ivanca.
„Vražji stolček“ za žene?
Dodatno maštu pobuđuje još nešto. Naime, nedaleko od lokaliteta prema jugozapadu nalazi se dosta velikih kompaktnih nepravilnih kamenih stijena, a pogled posebno zaokuplja velika gromada na kojoj se nalazi kamen oblikovan kao stolac u narodu zvani „Vražji stolček“.
- S toga mjesta se pruža prekrasan pogled prema cestovnim pravcima, crkvi sv. Duh u Prigorcu, Lepoglavi i Ravnoj gori. U podnožju vijuga rijeka Bednja. Mjesto je bilo idealno za osmatranje i nadziranje prolaza, a danas je prekrasan vidikovac. Ono što sam primijetio je puno crnogorice, koja doslovce raste iz kamena, a zanimljivi je prijelaz, gotovo nevidljivom linijom iz bjelogorične šume u crnogoricu. Zaista rijetko ili skoro nigdje u sjeverozapadnom djelu Hrvatske se može naići na takav spoj priobalja i kontinenta vezano na raznolikost biljnog i šumskog pokrova. Na neki način prisutan je mističan spoj ili sinergija krajobraza jednog mikro lokaliteta - veli Jagetić Daraboš.
Iznad stolca raste smreka koja je, prema predaji, uvijek iste visine.
- U narodu postoji mišljenje da ovaj kameni “stolčik” ima nadnaravna ljekovita svojstva. Posebno se odnosi na žene koje ne mogu zatrudnjeti te da trebaju samo sjesti na taj kamen. Prilikom obilaska i pomnog promatranja, pokušao sam napraviti energetsku konekciju i vizualizirati neka davna vremena … Sve u svemu jedan lijepi doživljaj, a ikao je to bilo u siječnju, nisam navukao prehladu, premda sam jedno vrijeme sjedio na kamenu… No svakako su prisutne lijepe emocije od samog prirodnog okoliša i prekrasnog pogleda… I to je nešto što treba doživjeti! Ima nešto mistično i tajanstveno na ovom lokalitetu - naglašava.
Vražji stolček dio mističnog trokuta
- Primarni dio mog pohoda bila je usporedba navedene građevine, način gradnje, materijali, strateški lokalitet i povezanost. Posebni interes bila je usporedba s lokalitetom kapele Sv. Duh te moguća vizualna zračna povezanost s istim, ali i s obližnjim lokalitetima (crkvama i kapelicama u Lepoglavi i Ravnoj Gori). Zaista su se opravdale moje sumnje da se s “Vražjeg stolčeka” prekrasno vidi brdo s kapelom Sv. Duha i ostali navedeni lokaliteti. Zamišljajući pravce i njihovo spajanje dobivamo jedan mističan trokut. Osobno smatram i pretpostavljam u ovom slučaju da se u prošlosti mogla odvijati obostrana komunikacija putem vizualnih signala - danju Sunca, dima, a noću vatrom - veli Jagetić Daraboš.
Vitezovi ivanovci i templari
Ivanečka je povijest bogata i zanimljiva, a sam grad mnogo je stariji od vremena kada su ga, sredinom 12. stoljeća, naselili ivanovci - hospitalci, što je naziv za sve crkvene redove kojima su briga bili bolesnici, putnici i hodočasnici.
- Najstariji ivanovci potječu iz 9. st., a u doba križarskih ratova osnivali su se u Palestini, ali i diljem Europe. Među njima su najpoznatiji bili Vitezovi Sv. Groba, koji su uz hram (templ) imali hospicij (lat. konačište, gostinjac - osobito za redovnike) pa otuda i naziv templari. Hospitalci Sv. Ivana (Fratres hospitalis sancti Johannis Iherosolimitani) – naziv ivanovci (lat. Johannites) nastao je po prvom samostanu reda u Jeruzalemu kraj crkve Sv. Ivana Krstitelja, osnovani su 1113. godine. Padom Carigrada povukli su se na Rod, Cipar i naposljetku na Maltu, pa se nazivaju i Malteškim vitezovima - objašnjava Boris Jagetić Daraboš, dodajući da su danas ove povijesne činjenice su valorizirane u okviru Udruge Ivanečki vitezovi.
