Vitamin K nije toliko “razvikan” poput, primjerice, vitamina C, ali zato nije manje važan – naprotiv. O njemu nam doslovce ovisi život jer u slučaju ozljeda omogućuje normalno zgrušavanje krvi.
Postoji nekoliko oblika vitamina K, ovisno o izvoru. Vitamin K1 nalazi se u biljnim namirnicama, osobito u zelenom lisnatom povrću. Vitamin K2 pak sadrže namirnice životinjskog podrijetla. Manje količine vitamina K2 naš organizam i sam proizvodi pomoću bakterija u crijevima. Vitamin K3 dobiva se sintetski.
Istraživanja su pokazala da je biljni K1 najučinkovitiji oblik vitamina K u zaštiti od osteoporoze i prijeloma, jer omogućuje taloženje kalcija u kostima, a ujedno sprečava stvaranje osteoklasta (stanica koje razgrađuju kosti).
Vitaminom K osobito su bogati kelj, blitva, raštika, prokulica, brokula, zelena salata, kupus, cvjetača, mahune i grašak. U znatnim količinama sadrže ga i soja, šparoge, rajčica, celer i mrkva. Dobar izvor vitamina K je mlijeko odnosno mliječni proizvodi, a ima ga i u jajima (osobito žutanjku) te u mesu.
Zbog raznovrsnih izvora vitamina K, kako piše ordinacija.hr, obično ga dobivamo dovoljno, no manjak se može pojaviti zbog slabe apsorpcije masti u organizmu; zbog uzimanja antibiotika koji uništavaju crijevnu floru ili zbog dugotrajnog uzimanja lijekova koji smanjuju zgrušavanje krvi; zbog bolesti gušterače, jetre i žuči te zbog celijakije.
Simptomi nedostatka vitamina K mogu biti krvarenje iz nosa, duga krvarenja pri ozljedama i rane koje sporo zacjeljuju te jaka krvarenja tijekom mjesečnice.
