Nakon poslovne karijere koju je ostvarila u Tehnološkom parku Varaždin, Martina Panić se već deset godina u australskom Perthu uspješno bavi projektnim menadžmentom, upravljanjem projektnim portfeljem i upravljanjem organizacijskim promjenama u zdravstvu.
Uskoro će se navršiti deset godina otkako ste sa suprugom otišli u Australiju. Kako to?
- Uvijek sam željela upoznati svijet, druge narode i kulture, drugačije načine života. Prije trinaest godina turistički smo posjetili Australiju i bilo nam je super. Australija je predivna zemlja koja nudi drugačiji životni stil, ali i bezbroj mogućnosti. I zato, kada smo se vratili u Hrvatsku, počeli smo proces dobivanja australske vize, koji je jako zahtjevan. U našem slučaju taj je proces zahtijevao puno truda, vremena, ali i financijskih ulaganja, a trajao je gotovo tri godine. Naposljetku smo uspjeli dobiti stalnu vizu, što je rijetko, jer se puno češće počinje sa studenskom ili radnom vizom. Kako je taj proces trajao dugo, mi smo u međuvremenu ovdje uspjeli izgraditi dosta dobar život, oboje smo dobili posao. U to vrijeme radila sam u Tehnološkom parku Varaždin i bila sam jako zadovoljna. No, kada smo već dobili vizu, ipak smo odlučili iskoristiti priliku koja nam se pružila i otići u Australiju. Kako smo otišli radi prilike koja nam se pružila, a ne zbog nezadovoljstva, znali smo da se uvijek možemo vratiti doma.
Koliko se život u Australiji razlikuje od onoga koji ste živjeli u Varaždinu, koliko je drugačije tamošnje poslovno okruženje?
- Kada smo razmišljali o odlasku, Australija nam se činila kao zemlja koja je drugačija od Europe, s drugačijom prirodom i klimom, no ona je ipak zemlja sa zapadnom kulturom, zemlja koja ima pretežito britanske korijene. Zbog toga nismo doživjeli nekakav veliki civilizacijski šok, koji bismo vjerojatno doživjeli da smo odselili u neku azijsku zemlju.
Australija je mlada i uređena zemlja, u kojoj je sve jako strukturirano i organizirano. Za sve postoji točan proces i jasna procedura, tako da je upravo to bitna razlika između Hrvatske i Australije. Ljudi “tamo dolje” imaju veliko povjerenje u institucije, i to je zapravo velika prednost Australije. Većina ljudi je zadovoljna sa svojim životima, karijerama i primanjima. To je društvo koje nudi nove prilike, u kojem nema velikih klasnih razlika i ljudi su generalno zadovoljni. Australija je prevladavajuće protestantska zemlja, tako da je jako izražen individualizam i osobna odgovornost.
Je li iskustvo rada i organizacije u Australiji moguće primijeniti u Hrvatskoj i u kojoj mjeri?
- Mislim da se puno toga može primijeniti i u Hrvatskoj, bez obzira na drugačiju razinu radne discipline pa i organizacijske zrelosti i odgovornosti. U Australiji se poštuju pravila, posebna pozornost se tamo obraća na detalje u određenim procesima i fazama projektnog menedžmenta jer su to važni preduvjeti za uspjeh nekog projekta. To su vrlo korisna znanja i iskustva, koja će s vremenom, vjerujem, biti sve više primjenjena i ovdje. Uostalom, ti su procesi već vidljivi. Prije deset -petnaest godina Hrvatska je tek ulazila u Europsku uniju, mi smo u Tehnološkom parku tada radili na prvim europskim fondovima koji su se nudili Hrvatskoj, a danas ovdje ljudi već rade na velikim i složenim projektima. No, u Australiji se i dalje puno više pozornosti posvećuje na primjer, metodologiji. Ta metodičnost i poštivanje pravila i hijerarhije je i dalje, prema mom iskustvu, jedna od najveća razlika između hrvatskog i australskog pristupa projektnom menedžmentu. Tamo je uspjeh projekta bitno manje ovisan o osobi, jer su svi procesi standardizirani. Kod nas uspjeh nekog projekta često ovisi o osobnom angažmanu individualca i koliko je nekome stalo da s uspjehom završi projekt. Ljude u Australiji uređen sustav potiče da dobro rade svoj posao, bez obzira gdje i za koga rade, ili od kuda su doselili u Australiju.
Kako se Australija nosi s pandemijom koronavirusa?
- Mi smo u tom dijelu Australije zapravo jako dobro prošli jer praktično nismo imali zaražene. No, granice su cijelo vrijeme od izbijanja pandemije bile zatvorene, a tako je i sada. Restrikcije su bile jako stroge i svi su ih striktno poštivali. Perth, za razliku od nekih drugih australskih gradova, nije imao dugi lockdown. Zapravo smo jako dobro prošli, osim što nam je teško padalo da nismo mogli izaći iz zemlje, tako da nismo bili u prilici doći doma, u posjet obitelji i prijateljima, nismo mogli putovati svijetom, niti smo mogli primati posjete naših prijatelja iz Hrvatske. Zato smo se iznenadili kada smo došli u Hrvatsku i doživjeli drugačiji odnos prema epidemiji. I ovdje postoje pravila, no neki ih se ne pridržavaju dosljedno i svatko ovdje ima neki svoj pristup. Cijepljenje je u Australiji počelo gotovo četiri mjeseca nakon Hrvatske, a tamo je danas cijepljeno više od 90 posto stanovništva.
Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Varaždinskih vijesti
