Pola šest ujutro. Dok Varaždin još spava, u gradskoj Čistoći vrlo je živo. Ekipa djelatnika, koji rade na poslovima čišćenja i održavanja javnih površina baroknog grada, sprema se za još jedan radni dan.
Među njima je i Lidija Erhat, jedna od 16 djelatnika koji svakodnevno čiste naš grad. Lidija otkriva da je još relativno “friška” članica “varaždinskog odreda za čistoću”, ali ne i jedina žena: u ekipi su još dvije kolegice, a upravo je dobra ekipa jedan od razloga zbog kojeg svoj posao ne bi mijenjala ni za što na svijetu.
Došapnula joj kolegica
- Kad sam se vratila s Vira u Varaždin tražila sam posao te mi je kolegica rekla da u Čistoći ima mjesta. Javila sam se i sada sam već preko godinu dana ovdje. Dečki su super, kad god trebam neku pomoć, uskoče i sve objasne, kao i kolege koji voze čistilice. Stvarno smo super ekipa!- ispričala nam je Lidija dok je u srijedu, rano ujutro uzimala svoju trokolicu.
Bilo je hladno. Živa se u termometru spustila na ledenih -7 stupnjeva Celzijusovih. Hladnoća je probijala do kosti, no Lidija se veselo smijala, sjela je na svoju trokolicu i zaklačila – prema Banfici. To je njezin kvart o kojem svakodnevno vodi brigu.
- Dobro se obučete i nema zime, stalno smo u pokretu, a i Banfica je velika – ispričala nam je, a njezin kolega Miroslav Cerovečki dodaje kako je zimi bolje raditi nego ljeti.
- Ljeti je gore, vjerujte. Zimi se obučete, “zabundate”, no u ljeti, kada sunce “zapeče”, nemate kamo pobjeći. Jedini spas su nam tada kapa, voda i malo hlada – ispričao je Miroslav.
On je, kako nam je ispričao, jedan od one “starije garde” varaždinskih čistača. Prije devet godina, kada se zaposlio u Čistoći, počeo je s vožnjom kamiona. Nakon godinu dana premješten je među djelatnike koji rade na poslovima čišćenja i održavanja javnih površina, a njegov okrug rada je – centar.
- Nakon 20 godina provedenih u trgovini mogu reći da uživam u radu na terenu. Uvijek nekog u gradu susretnete, netko vas nešto pita... Nije teško raditi kao čistač, teško se prilagoditi. Ima dana kada se nasmijemo, ali i dana kada bi od jada plakali... Svaki dan je novi izazov – kaže Miroslav koji brine o čistoći zelenih površina i igrališta u središtu grada.
Bez “rusvaja” na Stančiću
Posla ima uvijek, kažu naši sugovornici. Svih sedam dana u tjednu. Ne pada im teško ni rad noću, vikendima, blagdanima i praznicima. Kada je potrebno, “uskaču” i kao dio zimske službe, a tada se nerijetko dogodi da se s jutarnje “šihte” nastavlja noćna. No ni to nije problem.
- Kad je potreba, radimo. Radi se jutarnja, popodnevna i noćna smjena, za blagdane imamo dežurstva 24 sata, kao i vikendima – otkrio je Tomislav Bencek, član varaždinskog odreda za čistoću koji za sebe kaže da je “leteći”. Uskače gdje i kada treba, od kamiona, do trokolice.
GDJE STE BILI, FALELI STE NAM! Ljudi nas često na terenu brkaju s radnicima koji odvoze otpad ili radnicima Parkova. Znaju nas ljudi pitati kada ćemo konačno maknuti ovo suho granje ili suho lišće. Često na terenu moramo objašnjavati tko je tko – otkrivaju nam djelatnici koji rade na poslovima čišćenja i održavanja javnih površina. Iako povišenih tonova ima, neugodnih situacija, kažu, nisu imali, a po kvartovima su se ljudi već na njih navikli, pa onda dok se vrate s godišnjeg dočekaju ih pitanja "Pa dobro gdje ste bili, pa faleli ste nam".
A noću je lijepo raditi.
- Mirno je, osim noći sa srijede na četvrtak, kada su studentske noći, te vikendima, kada je više posla, posebno oko kafića – otkrio je Miroslav od kojeg smo doznali i kakvi su Varaždinci po pitanju bacanja smeća.
- Nekad je na Stančiću znao biti pravi “rusvaj”, no zadnjih godina se to popravilo. Međutim, i dalje pronalazimo u koševima za smeće otpad kojem tu nije mjesto. Nije problem isprazniti koševe i očistiti dječje igralište, otprilike i znate o kakvom se otpadu radi. Ali ne možete mi reći da se u koš za smeće baca veš! – ljuti se Miroslav. Lidija pak svakodnevno vodi borbe s otpadom koji se odlaže kraj kontejnera.
- I tome nema kraja. Evo, pogledajte – pokazivala nam je otpad odbačen kod kontejnera koji se nalaze na odvojku Ulice Nikola Tesla i Koprivničke ulice na Banfici. Stolci, ploča od štednjaka, ormar, građevinski otpad, dječja kolica... Nema čega nije bilo kraj kontejnera.
- Problemi su to s kojima se svakodnevno susrećemo. Kad naiđemo na takve stvari, a to je često, o tome obavještavamo našeg šefa, a on komunalne redare, takva je procedura – objašnjava nam Lidija. Pokazala nam je i snimljenu fotografiju odbačenog otpada, na kojoj se jasno vidi stara kada i 15-ak vreća šute, odloženih u Prešernovoj ulici u blizini II. OŠ Varaždin.
- To su naši Varaždinci – žali se Lidija i dodaje kako naši sugrađani još puno toga moraju učiti po pitanju odlaganja otpada. Slaže se s njom i Tomislav.
Više cvijeća, manje smeća
- Ima ljudi koji odvajaju otpad i odlažu ga u za to predviđene kontejnera, ali nažalost velika većina njih još uvijek ne. Ima i pojedinaca koji su nerazumni, koji bi sve da se odmah riješi. Mi ne sjedimo, radimo konstantno, stalno smo na nogama. No neki ne mogu shvatiti da nisu jedini koji imaju problem te se ne stigne riješiti sve u istom danu – ispričao je Tomislav.
I zato, Varaždinci, odvajajte otpad i bacajte ga u za to predviđene kontejnere. Ne ostavljajte otpad pokraj njih, pogotovo glomazni otpad, i zapamtite - opušcima nije mjesto u našim koševima za smeće.
- Mi smo ekipa koja daje sve od sebe, a da nam vi još malo pomognete, bilo bi nam svima puno lakše, ljepše, a naš grad bi bio puno čišći i uredniji. Više cvijeća, manje smeća– poručuju članovi “varaždinskog odreda za čistoću”.
