Najpoznatije vjerovanje koje se vezuje uz blagdan svetog Valentina je vjerovanje da se toga dana žene tičeki.
Ujutro na sam blagdan roditelji su djecu slali u šumarke kako bi tražili ostatke hrane s ptičje svadbe. Uz ostatke hrane djevojčice bi znale pronaći i kakav mali tanjurić ili šalicu, a dječaci kakvu drvenu igračku. U okolici Varaždina vjerovalo se kako djeca u potragu za ostacima ptičje svadbe moraju ići bosa, a ostatke će pronaći tek onda kada im se na nožicama pojave crvene čizmice.
Svetog Valentina se štovalo kao zaštitnika zdravlja ljudi i životinja, naročito konja, stoga je stanovništvo novomarofskog kraja toga dana redovito hodočastilo u Breznički Hum i Oštrice jer su se u tamošnjim crkvama nalazili svečevi oltari. Svetom Valentinu utjecalo se molitvama i zagovorom. Ispunjeni zagovor, odnosno dobivena pomoć sveca u bolesti i ozdravljenje obavezivalo je zagovorenu osobu na redovitu pobožnost svetom Valentinu i godišnje hodočašće u obližnje svečeve kapele i crkve.
U pučkoj meteorologiji blagdan Svetog Valentina povezan je s naglim zahladnjenjem i snježnim oborinama pa je tako nastala izreka: "Ak' Valentin sneg najde onda ga pomlati, ak' ga ne najde onda ga namlati!" To bi značilo da se na blagdan svetog Valentina uvijek mogu očekivati snježne oborine.
