Preduskršnje vrijeme obavezno je počelo korizmom, iako se ljudi nisu ni trebali odricati pošto nisu ni imali. Meso se jelo jednom tjedno, nedjeljom, a kroz tjedan variva.
Post je bio obavezan na Veliki petak, no nisu se pripremale ribe jer nije bilo novaca, jeo se grah ili krumpir na salatu. Samo slavlje uoči Uskrsa počelo je s Velikim tjednom, od Velikog četvrtka do Velike subote, prijetile su se članice KUD-a Lepoglavski pušlek.
Kako je to nekad bilo?
- U nedjelju prije Uskrsa na Cvjetnicu u crkvu se nosio dren na posvećivanje, zvali smo ga puškice. Doma bi ga stavili u vazu i okitili. Danas je dren zaboravljen, zamijenile su ga maslinove grančice. Cvijeće koje je vani raslo baka je znala staviti u lavor da se ujutro umijemo kako bi bile lijepe, mlade i zdrave - kažu Pušleki.
Na Veliki četvrtak na zemlji se od podneva više nije smjelo raditi. Navečer bi se išlo na misu na bolesničko pomazanje kojim bi župnik premazao sve prisutne. Na Veliki petak bio je post, išlo se u crkvu u kojoj je bila tišina, nije bilo ni križa na oltaru, sve je bilo u duhu velike žalosti zbog toga što su Isusa razapeli na križ. Navečer se na misi ljubio križ kako bi odali počast Isusu, kojeg se potom položilo u grob. Subota je bila dan kada se cijela obitelj skupila i išla u crkvu.
- Uskrs sam jedva čekala jer smo dobili nove cipele ili bi mama u selu kod krojačice dala zašiti suknje. Sestra i ja smo molile Boga samo da bude lijepo vrijeme da nas ljudi vide. Svi bi se sredili i išli u crkvu gledati Boga. U košaricu su se stavili novci, pomolili bismo se i išli doma - prisjetila se Štefica Bizek, predsjedica Pušleka.
Cijelu subotu bila je priprema za Uskrs. Uglavnom se pekla orahnjača, kuglof ili pletenica na koju bi se stavila pisanica. Kuhala se šunka koja se čuvala isključivo za Uskrs, kuhala se juha od kokoši koja se isto čuvala, radili su se domaći rezanci i mlinci, pekao kruh - sve kako bi se to ujutro odnijelo u crkvu na posvećivanje.
Na Veliku subotu navečer išlo se na misu. Župnik je pred crkvom palio vatru, što je bio znak da je Uskrs tu. Djeca su znala slagati vuzemnice, to je bilo posebno veselje. Same pisanice radile su se od lupina ljubičastog luka koje se stavilo u lonac, jaja bi se omotala u platno ili čarapu, na njih se stavio list djeteline ili regača, potom sol i ocat i kuhali dokad jaja nisu poprimila boju. Potom bi im baka dala špek da premažu pisanice kako bi dobile sjaj.
- Na Uskrs ujutro bio je običaj da mama ili baka svu hranu koja se pripremila dan ranije stave u veliku košaru i na glavi nose na jutarnju misu kako bi župnik to posvetio. Žene su pretežno išle u narodnoj nošnji, stavio bi se najljepši stolnjak i pokrilo se najljepšom krpom kako bi bilo svečano. Doma je cijela obitelj bila za stolom, pomolili bismo se i nakon toga ručali. Popodne se obilazila rodbina kojoj bismo nosili pisanicu za poklon. Baka je znala, kada je imala novaca, kupiti bombone koje smo tražili po dvorištu u travi. Uglavnom su to bili Bronhiji ili voćni tvrdi - govore nam Pušleki i nastavljaju:
Nekad se do Uskrsa držalo
- Na Blagovijest, prije Uskrsa, išlo se na veliku ispovijed kako bismo na Uskrs mogli ići na pričest. Tada se do Uskrsa držalo. A danas? Kupimo boje za jaja, ampule, naljepnice ili kupiš gotove i staviš na stol. Nema obiteljskog druženja ni sudjelovanja cijele obitelji u bojanju pisanica. Od kolača kupiš dvije, tri kutije, kupi se šunka u dućanu i nareže se. Nema se vremena za misu, svi su zauzeti, djeca su skeptična, ne znaju ni što je Veliki četvrtak, Veliki petak ni Velika subota. Sve se preokrenulo i najvažnije je tko će staviti više hrane na stol, a ljubavi i toplina su za neke obitelji i prošlost.
U ono vrijeme se popio gemišt, a danas ne znamo što ćemo sve staviti na stol. Djeca znaju da je Uskrs, a da ih pitaš što je, vjerojatno ne bi znala ni objasniti.
PUŠLEKI ČUVAJU TRADICIJU Pušleki i danas drže do starinskih običaja. Obilježavaju ga svake godine na razini Grada Lepoglave, ove godine postavit će stol u starinskom stilu u holu Crkve. Jaja farbaju lupinama od luka, mažu špekom, okite poljskim cvijeće. Ispod stavljaju sijeno baš kao i nekad te slože piliće.
