Poklonici stripa i krimića, ali i svi drugi koji cijene suvremeni crtež i umjetnost uopće, ne bi trebali propustiti nesvakidašnju izložbu Mihaela Bađuna, koji izlaže u galeriji Zlati Ajngel od 11. veljače pa do… Naime, ovaj autor mlađe generacije se domaćoj, varaždinskoj publici predstavlja autorskim stripom Abadon, koji se na tablama velikog formata bavi rijetkom stripovskom tematikom u nas: dva detektiva, svaki sa svojim životnim križem, love serijskog ubojicu, no priča se komplicira u različitim smjerovima, a sukladno tome i njegov izričaj prati radnju.
-Strip „Abadon“ višegodišnji je projekt koji je počeo scenarijem kojeg sam razrađivao zajednički s prijateljem Denisom Vedakom. Inspirirani kriminalističkim filmovima poput Sedam (1995.) ili Privedite osumnjičene (1995.), počeli smo razvijati scenarij, a nakon njegovog završetka počeo samo crtati, odnosno slikati, veli mladi varaždinski umjetnik, govoreći o stripu za koji je dobio potporu Ministarstva kulture.
Projekt „Abadon“ započeo je 2017. godine u varaždinskom kafiću Kaktoos, pred kraj uobičajenog subotnjeg izlaska.
-Tada je Denis, potaknut upravo našim čestim filmskim razgovorima, a zasigurno zbog previše piva u organizmu, odlučio podijeliti ideju za priču koju je osmislio. Naizgled nevina ideja u kasnim noćnim satima, prerasla je u dogovor da ćemo se zajedno okušati u pisanju filmskog scenarija, prisjeća se Bađun o predlošku stripa koji unutar žanrovski poznatih motiva, nastoji ponuditi vlastita promišljanja o društvenim fenomenima poput podvojenost između dobra i zla, smrti, pravde te ljubavi i morala, umotanih u napetu priču ispunjenu dramskim obratima.
Kako napominje, scenarij je stvaran dugo, a sastojalo se od kreativnih blokada, popunjavanja scenarističkih rupa (plot holes) te nastojanja zaokruživanja priče kako bi radnja „držala vodu“.
-Scenarij je nastajao pune dvije godine, usporedno s fakultetskim obavezama oba scenarista. U svojem završnom obliku, filmski scenarij Abadon sačinjava sto pedeset i šest stranica dramskog teksta, formatiranih po uputama struke koje su darežljivo dostupne na web stranicama Akademije dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Scenarij takvog, standardiziranog formata, može se procijeniti u odnosu na planirano trajanje filma, pri čemu je uobičajena formula: 1 stranica scenarija = 1 minuta filma, što znači kako smo Denis i ja „napisali“ dugometražni film u trajanju preko dva sata, naglašava.
Po završetku pisanja, scenarij je poslan na čitanje užem krugu ljudi: članova obitelji, prijatelja te stručni ljudi na području dramaturgije ili vizualnih umjetnosti.
-Tijekom tog razdoblja, javila mi se ideja kako scenarij pruža dobru mogućnost adaptacije u strip, s čime se Denis složio. Tako se projekt ponovno našao na novom „početku“, u obliku dekonstrukcije scenarija sa svrhom razrade strip-albuma o serijskom ubojici, samoprozvanom Abadonu - anđelu bezdana, objašnjava autor, napominjući da je strip-albuma Abadon smještena u domaće podneblje te se, ispod površine, bavi i odnosom velikog grada naspram manjeg, nerazvijenijeg.
Bađun je prošle godine završivši studij Likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, pod mentorstvom profesorice Ines Krasić, i tako postao magistar edukacije likovne kulture. U svojem radu bavi se stripom, slikarstvom i ilustracijom.
-Zašto strip? Strip kao medij meni je vrlo blizak: sa stripom me tijekom osnovne škole upoznao tata, a interes sam tijekom vremena nastavio graditi i samostalno „gutajući“ širok spektar izdanja dostupnih u Hrvatskoj. Istovremeno, osim čitanja, bavio sam se i crtanjem stripova pa sam tako još 2011. godine na zagrebačkom festivalu stripa Crtani romani šou dobio nagradu za najboljeg mladog strip autora. Tijekom studija pohađao sam izborne predmete Strip 1 i Strip 2 gdje sam „brusio“ teoriju i praksu, a nekoliko mojih zrelih, kraćih stripova, tiskani su u strip časopisima i fanzinima (Strip reviji Večernjeg lista; #OHOHO zin; ljubljanski Stripburger), objašnjava Bađun, koji naglašava da autorskom dvojcu Berardiju i Milazzu, kreatorima njegovog omiljenog strip serijala Ken Parker, duguje gledanje strip kadrova „filmskim“ očima, divovi medija stripa, poput Moebiusa, Sergia Toppija ili Alberta Breccie, „pokazali“ su kako strip može imati ozbiljne i zrele kompozicije ispunjene detaljima i začudnim elementima, dok su mu suvremeni autori poput Davea McKeanea, Billa Sienkiewicza, Danijela Žeželja, Manua Larceneta ili Gipija „predstavili“ neograničene mogućnosti žanra stripa kao mjesta unutar kojeg se miješaju likovne tehnike, a tekst i slika čine nerazdvojnu cjelinu.
.
