Iako se recentni ciklus Slavena Macolića pod nazivom Mreže stilski doima kao potpuna suprotnost njegovom dosadašnjem likovnom stvaralaštvu, kronološka kontekstualizacija upućuje da su, nakon bijelih polu-apstraktnih formi i ciklusa Sve je Pinocchio, šarene, energične i u potpunosti apstraktne slike logičan dio umjetnikovog razvojnog slijeda. Ovdje je potrebno napomenuti kako su oba spomenuta ciklusa svojevrsna kritika društva, no na drugačiji način.
Dok je Pinocchio izduženim nosom upućivao na uvriježeni svijet laži koje nas okružuju, ciklus Mreže produkt je sustavnog proučavanja masovnih medija, društvenih mreža te prirodnih i predmetnih fenomena. Sukladno uočavanju da je svijet povezan na način koji se ne može vizualizirati realnim prikazima, autor dolazi do konstatacije kako u likovnom izražavanju ne treba težiti mimetičkom oponašanju stvarnosti, već je potrebno dematerijalizirati predmetnost. Iz istaknutog razloga autor sve jače zadire u apstrakciju te kroz varijabilne mrežne oblike prikazuje neuronsku mrežu, odnosno moždane funkcije prilikom pristupanja takozvanom Meta svijetu.
U ovom se kontekstu gusti i kaotični prikazi mreža koji slobodno lebde ili izrastaju iz polikromiranog polja mogu tumačiti kao inputi raznih svjetlosnih informacija koje utiču na podsvijest recipijenta. Mapiranjem informacijskog sistema kroz medij uljene slike velikih dimenzija, gdje snažno koloriziranu pozadinu prekrivaju gusti, ali opet krhki slojevi mreža, autor implicira na prostor bez limita. No, pored istaknutog, u središtu umjetnikova interesa nalaze se i ostali predmeti biljnog ili životinjskog podrijetla sačinjeni od mrežnih struktura. Činjenica da ne možemo uvijek dokučiti prikazuju li motivi mreže neurološke sklopove (možda previše informacija koje opsjedaju mozak), oblike prirode ili mrežne produkte koje je napravio čovjek, doprinosi enigmi Macolićevih slikarskih poruka.
ŽIVOTOPIS
Slaven Macolić rođen je 1964. godine u Zagrebu. Svoj kreativni razvoj započeo je uz roditelje akademske slikare Mladena Macolića i Nevenku Šafranić Macolić te ostale pripadnike kolektiva Atelijera Brezovica (Fadil Vejzović, Eugen Kokot, Ivan Obsieger, Mirko Stojić i Ljerka Žingerlin). Diplomirao je 1989. godine na interdisciplinarnom studiju Akademije likovnih umjetnosti i Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Obrazovanje je nastavio na poslijediplomskom studiju u Kasselu na Kunstthochschule u klasi profesorice Dorothee von Windheim. Studijski je boravio i u Parizu, Beču, Pragu, Veneciji, Firenci, Amsterdamu te Bruxellesu. Izlagao je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu, od kojih se posebno ističu samostalne izložbe u Galeriji Klovićevi dvori, Zagreb (1992.), Galeriji Studentskog centra, Zagreb (1994.), Muzeju za umjetnost i obrt, Zagreb (1996.), Palaisu Palffy, Beč (1996.), Umetnostnoj galeriji Maribor, Maribor (1998.), Europazentrumu, Graz (1998.), Galeriji Kortil, Rijeka (2000.), Galeriji Klovićevi dvori, Zagreb (2002.), Gradskom muzeju Varaždin, Varaždin (2007.), Galeriji Urlich, Zagreb (2008.), Galeriji Kortil, Rijeka (2008.), izložbenom salonu Muzeja Međimurja, Čakovec (2017.), Galeriji Dvora Trakošćan, Trakošćan (2018.), kao i izložbenom prostoru Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Galeriji Račić, Zagreb (2021.).
Njegova djela nalaze se u fundusima brojnih muzeja diljem Hrvatske (primjerice Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, Gradskom muzeju Vukovar ili Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu) te su tako izložena i unutar stalnog postava pod nazivom Hrvatski majstori 20. i 21. stoljeća u Galeriji umjetnina Gradskog muzeja Varaždin. Dobitnik je nekoliko uglednih nagrada i priznanja, poput nagrada na 14. zagrebačkoj izložbi crteža i 28. zagrebačkog likovnog salona te Međunarodne nagrade na biennalu akvarela u Kamniku, a 1996. godine odlukom predsjednika dr. Franje Tuđmana odlikovan je za doprinose u kulturi Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Od 1990. godine živi i radi u Varaždinu.
