”Prva je ljubav došla tiho, nezvana, sama, za sva vremena, skrila se, tu negde, duboko u nama...” Na stih iz poznate Balaševićeve pjesme podsjeća ljubavna priča Rajke i Dubravka Tršinskog, bivše ravnateljice Srednje škole Arboretum Opeka i bivšeg, sada pokojnog ravnatelja OB Varaždin, poznatog kardiologa, koja je počela još u vrijeme gimnazijskih dana, kada je Rajka imala 16, a Dubravko, 18 godina.
Ni traga, ni glasa
- Te godine, 1973. godine, 11. studenog, navršila sam 16 godina i moja najbolja prijateljica, s kojom sam dijelila školsku klupu, kao poklon mi je izradila dvije lutkice od čokolada Zvečevo. Od njih je izradila likove, mene i Dubravka, tako da im je nacrtala lica i nalijepila vunu kao kosu. Ja sam imala pletenice, kako sam tada i nosila, a on je imao dugu crnu kosu. Crnokosi, zelenooki, svirao je gitaru... Doista nije bilo teško izgubiti glavu za jednim od najboljih učenika varaždinske gimnazije - prisjetila se Rajka.
No njihova je veza potrajala tek nekoliko mjeseci. Dubravko, tada maturant, odlučio je otići na studij u Zagreb te je Rajku, u proljeće 1974. godine, ostavio. Procijenio je da ljubav na daljinu - nema smisla. Rajki se svijet srušio. Pospremila ga je duboko u srcu, a svoje čokoladne lutkice pohranila u kutiju na kojoj je pisalo “Ti i ja”, a koju čuva i danas.
Godine su prolazile. Rajka je otišla na studij veterine. Dubravko je postao liječnik, poznati kardiolog, a ona veterinarka. Osim njegovih pisama i čokoladnih lutkica, od prve ljubavi ostale su samo - uspomene. U međuvremenu, Rajka se udala i dobila kćer, ali i rastavila. Osim nekoliko telefonskih poziva, svog Dubravka nije vidjela otkako su prekinuli vezu, od gimnazijskih dana. Sve do veljače 2001. godine, kada je njezina sestra bila u petom mjesecu trudnoće te je trebala pregled kardiologa. Sestra joj je išla na pregled kod Dubravka i tog je puta Rajka odlučila poći s njom u bolnicu.
- Dan danas pamtim taj naš susret. Pružajući mi ruku imala sam osjećaj da ju je u svojoj ruci zadržao dulje nego je trebao. Prošli su me trnci. No mislila sam da sam sve to umislila jer sam u to vrijeme bila izrazito tužna zbog smrti oca. Taj osjećaj, trenutak kada mi je primio ruku, odagnala sam, mislila sam da umišljam - priznala je.
Ipak, Rajka i Dubravko pri tom su susretu razmijenili brojeve telefona. Dogovorili su da će se jednom naći uz kavu i popričati. To se ubrzo i dogodilo. Nakon 27 godina, susreli su se i satima pričali, ni jedan ni drugi nisu bili svjesni kako su sati proletjeli.
- Bili smo zapanjeni koliko je bilo stvari u našim životima koje su se poklopile. On se 1985. godine vratio u Varaždin, kao i ja, iz Novske, gdje sam dobila prvi posao nakon diplome. Dobila sam posao u školi u Vinici, gdje sam radila do mirovine. Udala sam se 1982. godine, a iste godine se i on oženio. Magistrirala sam veterinu iste godine kada je i on specijalizirao kardiologiju, 1990. Jedino djece nije imao, koju je obožavao - ispričala je Rajka.
Vrlo je brzo shvatila kako se ponovno zaljubljuje u svoju prvu ljubav. Međutim, u to je vrijeme Dubravko bio u braku. A onda, jednog srpanjskog dana, iznenada joj je pozvonio na vrata.
- Stajao je ispred mene, s dva kofera i rekao da odlazi te me pitao idem li s njime. Pristala sam. Godinu kasnije vjenčali smo se i proveli 13 divnih godina u braku. Tijekom tog vremena često sam se pitala jesam li ja to u raju? - priznala nam je Rajka. Nažalost, Dubravko je preminuo 2014. godine, no njegova udovica Rajka i 10 godina nakon njegove smrti, s puno ljubavi priča o svojoj prvoj, pravoj ljubavi.
Uspomena zauvijek
Njezina ljubavna priča, kao i dvije čokoladne lutkice, danas su dio stalnog postava Muzeja čokolade u Zagrebu.
- Prije nekoliko godina slušala sam, tada Narodni radio, i čula sam poziv iz Muzeja čokolade da se ljudi jave, ako imaju ljubavnu priču uz čokoladu. Dvojila sam bi li poslala čokoladne lutkice, i našu priču, no odlučila sam to učiniti. Kasnije su mi na radiju rekli kako su svi plakali kada su je čitali - prisjetila se Rajka.
Još kao gimnazijjalka svom Dubravku je Rajka poklonila knjigu “Crna torba doktora Finlayja”. - Priča je to o mladom liječniku, iako on tada nije znao da će studirati medicinu. U knjigu sam mu tada, kada je imao 19 godina, napisala posvetu - ispričala je. Nakon što su ponovno oživjeli ljubav ispostavilo se da Dubravko još uvijek ima tu knjigu. Stoga mu je uz njegov 50. rođendan tu posvetu dopunila. Knjiga danas zauzima posebno mjesto na polici i njezinom srcu, u kojem čuva i Dubravka.
